Očarao me je Njujork i osjećaj centra svijeta (kao što u Beogradu osjećaš da si u centru Srbije (a i šire), multietičnost Njujorka, Grčki restorani, konverzacija sa prolaznicima, bogataši na ulicama, megalopolis bez zagušljivog vazduha i gužve u gradskom prevozu, prijavljivanje zaposlenih prvi dan na poslu, plaćanje po satu rada, imućnija starija populacija od mlade, mnoštvo vječitih putnika koji jedino Njujork mogu doživjeti kao mjesto gdje se mogu skrasiti...

Nisu mi se dopali nepregledni spojeni gradovi/naselja oko Njujorka koji me podjećaju na logorovanje u bivšoj SFRJ, nema centralnih trgova sa starim građevinama, ne druže se narodi međusobno već svi imaju svoju bogomolju i razmišljaju o državi matici, asocijacija na gastarbajterski život; užasan prizor a još gori osjećaj. Kod nas je sirotinja neobrazovana ali ne i neproduhovljena.

I Sve je uprošćeno i moguće ali je najteže ostati svoj, pronaći smisao u "nepodnošljivoj lakoći postojanja".