
(Preuzeto sa sajta Blic - 12. 07. 2010.)

Zaposlen sam već dve godine u jednoj privatnoj firmi. Međutim, poslodavac mi ne da da koristim godišnji odmor. Zato mi odmor samo na papiru traje od 30. juna do 19. jula, a ja na posao dolazim normalno. Ne mogu da ga prijavim jer se plašim da ne dobijem otkaz.
Priča N. M. (32) iz Beograda skoro da je identična mnogima u Srbiji. Poslednje istraživanje sajta za zapošljavanje „Infostud" pokazalo je da je svega 42 odsto radnika imalo na raspolaganju 20 zakonskih dana za odmor, dok je 13 odsto ljudi navelo da godišnji odmor uopšte nema.
Zaposleni se žale i da ne mogu da uzmu godišnji odmor kada to žele, kao i da se poslodavci trude da zadrže dužinu odmora na minimumu.
Zakonom o radu propisano je da zaposleni stiče pravo da koristi godišnji odmor posle šest meseci neprekidnog rada i ima pravo na godišnji odmor u trajanju utvrđenom opštim aktom i ugovorom o radu, a najmanje 20 radnih dana. Ako zaposleni koristi godišnji odmor u delovima, prvi deo koristi u trajanju od najmanje tri radne nedelje u toku kalendarske godine, a drugi deo najkasnije do 30. juna naredne godine. Rešenje o korišćenju godišnjeg odmora se dostavlja zaposlenom najkasnije 15 dana pre datuma određenog za početak korišćenja odmora. U nekim firmama odmor može da traje i duže od 20 dana po osnovu doprinosa na radu, uslova rada, radnog iskustva, stručne spreme ili na osnovu drugih kriterijuma propisanih ugovorom o radu.
U Inspektoratu za rad kažu da ima pojava da poslodavci ne donose pismena rešenja o korišćenju godišnjeg odmora, već se pravo na odmor usmeno odobrava.
- Takođe je prisutna pojava da se ugovorima o radu utvrđuje pravo najčešće na zakonski minimum od 20 radnih dana, pa se u praksi zaposlenima ne daje da koriste prvi deo godišnjeg odmora u trajanju od najmanje tri radne nedelje, već po nedelju dana u delovima. Inspektorat za rad će preko svojih odeljenja tokom ovog i narednog meseca, u sklopu redovnih inspekcijskih nadzora intenzivirati nadzor i nad primenom odredaba Zakona o radu kojima se uređuju pitanja godišnjeg odmora - navodi Radovan Ristanović, direktor Inspektorata za rad.
Zakonom nije predviđena obaveza donošenja godišnjeg plana korišćenja godišnjih odmora za sve zaposlene, već poslodavac odlučuje u kom će periodu zaposleni koristiti godišnji odmor. Ali, prethodno treba da se konsultuje s njim o vremenu korišćenja odmora i ukoliko postoje mogućnosti, njegove potrebe treba da ispoštuje.
- Ukoliko poslodavac ne omogući zaposlenima korišćenje godišnjeg odmora do kraja tekuće godine i 15 dana pre početka odmora ne donese rešenje o korišćenju godišnjeg odmora, smatra se da je zaposlenom uskratio pravo na odmor i u tim slučajevima se podnosi prekršajna prijava protiv poslodavca.
Zakonom o radu za prekršaj je propisana novčana kazna u iznosu od 400.000 do 600.000 dinara za poslodavca sa svojstvom pravnog lica, u iznosu od 20.000 do 40.000 za odgovorno lice u pravnom licu. Novčana kazna u iznosu od 100.000 do 300.000 propisana je ukoliko je poslodavac preduzetnik - navodi Ristanović.
Ali od propisane kaznene politike nema mnogo vajde. Praksa pokazuje da sudije izriču mnogo niže sankcije, pa i ne čudi što se radnici plaše da prijave gazde.
Kako je po zakonu
- najmanje 20 radnih dana odmora
- najmanje 15 dana je rok da se dostavi rešenje o korišćenju odmora pre datuma određenog za početak korišćenja
- ako zaposleni koristi godišnji odmor u delovima, prvi deo traje najmanje tri nedelje
Najčešći prekršaji
- ne donose pismena rešenja o određivanju prava na odmor
- ako se i donese rešenje, ono se dostavlja u roku kraćem od propisanog zakonom
- najčešće se odobrava korišćenje prvog dela odmora u trajanju od dve nedelje
Bojana Stamenković