(Preuzeto sa sajta Danas - 12. 03. 2012.)
Stanje na tržištu rada je takvo da ne mogu da kažem da sam zadovoljan, jer postoji veliki broj nezaposlenih koji su opravdano nezadovoljni svojom situacijom. S druge strane, Nacionalna služba za zapošljavanje je uradila sve što je moglo u okviru svog budžeta.
Prošle godine posao je dobilo 180.000 ljudi sa evidencije NSZ, 40.000 više nego 2010. godine - kaže u razgovoru za Danas direktor Nacionalne službe za zapošljavanje Dejan Jovanović. On tvrdi da je to posledica velikog napora ljudi u NSZ, ali i povećanog priliva stranih investicija, što opet ne znači da je problem nezaposlenosti rešen.
* U šta je NSZ prošle godine uložila najviše sredstava?
- U 2011. bazirali smo se na to da podstaknemo zapošljavanje u najmanje razvijenim područjima u Srbiji. Jedan od poslednjih primera je Varvarin, gde hala koja je nekada bila prazna sada vrvi od aktivnosti. U njoj sada radi 60 žena koje se bave tekstilnom proizvodnjom. Taj projekat smo finansirali sa po 400.000 dinara za svako radno mesto i 50 žena je dobilo posao. Firma je dobila ukupno 20 miliona dinara. Na ovaj način, prošle godine posao je dobilo nekoliko hiljada ljudi u najnerazvijenijim područjima. Svako preduzeće dobija 300.000 dinara za svakog novog zaposlenog, a oni koji zapošljavaju više od deset radnika po radnom mestu dobijali su 400.000 dinara.
* Kakve ste još projekte imali u 2011?
- Sproveli smo i dva projekta kako bismo pomogli zapošljavanju mladih. Jedan je „prva šansa" kroz koju je prošle godine, 6.000 do 7.000 mladih bez ikakvog iskustva dobilo priliku da započne karijeru. Drugi je „stručna praksa" koji je omogućio da 5.500 mladih dobije šansu da stekne praktična znanja i položi pripravnički ispit. Oba ova programa omogućavaju mladima da kasnije budu konkurentniji na tržištu, a dešava se da te ljude poslodavci kasnije zadrže.
* Sa kojim ste od ova dva programa zadovoljniji, šta se pokazalo kao bolje?
- Mi smo prošle godine najviše uložili u nerazvijena područja, tako da je manje novca ostalo za druge projekte, ali kad se saberu „prva šansa" i „stručna praksa" onda nije mali broj, negde između 11.000 i 12.000 mladih ljudi, koji su dobili priliku za posao. Za državu je „stručna praksa" jeftinija, ali je u isto vreme manje atraktivna za mlade, jer im ne ide staž.
* Ne dobijaju ni novac za to?
- Dobijaju, ali 14.000 za one sa fakultetskim diplomama, 12.000 za višu školu i 10.000 dinara za one sa srednjom školom. Kod „prve šanse" se dobija više od 20.000 dinara. Ali to je pitanje budžeta kojim raspolažemo. Da imamo nekoliko puta veći budžet mogli bismo mnogo bolje da rasporedimo taj novac. Ja sam za to da se povećaju davanja za zapošljavanje, ali u isto vreme moramo da vodimo računa koliki su nameti privredi. Ne možemo, s jedne strane, da dajemo, a s druge, da dodatno opterećujemo privredu, jer se onda taj efekat neutrališe.
* Osim ulaganja u nerazvijena područja i mlade, za šta je NSZ još izdvajao novac?
- Naša ciljna grupa bile su i teže zapošljive grupe ljudi. Ulagali smo u ljude koji su potpuno nekonkurentni, u one koji nemaju nikakve šanse da se sami zaposle. To su ili oni koji nemaju dovoljno škole, koji je nisu završili ili su dugo na evidenciji rada. I žene su teže zapošljiva grupa iz mnogo razloga. Sproveli smo javne radove na kojima je 5.500 ljudi bilo angažovano i to u oblasti kulture, zaštite životne sredine i na održavanju infrastrukture. Potrebe za ovakvim poslovima su mnogo veće, jer na evidenciji NSZ je više od 200.000 ljudi koji nemaju završenu srednju školu niti zanat, a više od 90.000 ljudi nije završilo ni osnovnu školu. To je veliki društveni problem koji mora da se rešava i na način koji nije uvek tržišni.
* Jeste li tim ljudima nudili neke kurseve. Da li oni uopšte žele da nađu posao?
- Nudimo im kurseve u različitim oblastima, najčešće su to dokvalifikacije. Za one koji nemaju osnovnu školu nudimo program „druga šansa", gde imaju priliku da završe osnovnu školu i uporedo nauče i neki zanat, da mogu posle toga da kažu da su naučili da zidaju ili lepe pločice. Problem je što mi nemamo sredstava da obuhvatimo veliki broj ljudi. Na primer, Mađarska godišnje zapošljava u javnim radovima 100.000 ljudi, a mi imamo novac za 5.000.
* Javni radovi ustvari podrazumevaju samo sezonske poslove?
- Tako je, javni radovi se sprovode do šest meseci, za to vreme ljudi dobijaju platu sa plaćenim svim doprinosima. Cilj javnih radova nije ostanak na radnom mestu, jer ti izvođači radova, javne ustanove i različite organizacije, nemaju dovoljno kapaciteta da bi te ljude zadržali na duže. Ali, dešava se da bolnice i neki drugi zdravstveni centri, pre svih, zadrže nakon tog roka psihologe, andragoge.
* Da li ista osoba može više puta da se prijavi za posao u projektu javnih radova?
- Može, ali mi se trudimo da budemo fer i da obezbedimo mesta i onima koji nisu ranije radili. Neki se posle toga brzo zaposle, neki čak otvore i svoj biznis. Imali smo primer žena koje su počele da se bave izradom rukotvorina, i to tako što će pokrenuti svoj posao. I onda to možemo da povežemo sa jednim drugim našim projektom, a to su subvencije za samozapošljavanje, gde neko ko hoće da počne da radi sam dobija 160.000 dinara bespovratne pomoći od NSZ.
* Koliko ljudi se u krizi odlučuje da pokrene sopstveni biznis?
- Mi godišnje obučimo 15.000 ljudi za bavljenje biznisom, od toga 3.000 njih se odluči da pokrene svoj posao. Nekih 80 odsto od toga preživi prvu godinu poslovanja i nastavi da se bavi tim.
* Koliko je osoba sa invaliditetom dobilo posao tokom prošle godine?
- To je jedna od oblasti kojom Srbija među zemljama u regionu može da se pohvali. Od 2009. zaposleno je 11.000 osoba sa invaliditetom. Ponosni smo na to kako su privrednici bez obzira na krizu prihvatili celu tu obavezu. Veliki broj njih je vrlo zadovoljan radom tih ljudi, njihovom angažovanošću. U 2011. posao je dobilo 4.500 osoba sa invaliditetom.
* Koja su preduzeća zaposlila najviše osoba sa invaliditetom prošle godine?
- Merkator je prošle godine zaposlio 30 osoba sa invaliditetom koje su bile na evidenciji NSZ. Sva preduzeća koja imaju više od 20 zaposlenih imaju obavezu da zaposle i po jednu osobu sa invaliditetom. Međunarodne kompanije, poput banaka, dobro su se pokazale i sva ona preduzeća koja u nekim drugim zemljama već imaju iskustva.
* Koliki je budžet za ovu godinu?
- Ove godine imamo dosta manji budžet za programe zapošljavanja. Mi smo, naravno, predložili mnogo veći budžet kako bismo pomogli privredi, ali on je smanjen. Ono što je dobro je da smo prošle godine uspeli da animiramo veliki broj opština i gradova da sa nama ulažu. Pre dve godine bilo ih je svega 10, a prošle godine 120, što je ogroman iskorak. Na taj način utičemo i na decentralizaciju politike zapošljavanja, jer opštine i gradovi sami odlučuju u koje projekte žele da ulože više novca.
* Koliko novca imate za svaki projekat pojedinačno?
- Za javne radove ćemo izdvojiti 500 miliona dinara, 600 miliona dinara u javne radove za osobe sa invaliditetom, po 200 miliona dinara za subvencije za nova radna mesta i samozapošljavanje, a jedan deo sredstava nam odlazi i na prenete obaveze iz prošle godine za program „prva šansa".
* Konkursi su još uvek aktuelni?
- Završavaju se ovih dana konkursi za javne radove i zapošljavanje osoba sa invaliditetom, dok su konkursi za sve ostale projekte aktuelni dok ima sredstava.
* U Srbiji je zvanično 760.000 nezaposlenih. Koliko je realno nezaposlenih, onih koji su na birou i ne rade ništa „na crno"?
- Teško je to utvrditi, ali prema nekoj mojoj proceni četvrtina onih koji su na evidenciji negde radi, a nije prijavljena. Što znači da tri četvrtine zaista nema posao.
Fond za zapošljavanje osoba sa invaliditetom
* Plaćaju li preduzeća kazne, kako je to predvideo Zakon, ukoliko ne zaposle osobu sa invaliditetom?
- NSZ ima čitav set projekata kojima podstiče zapošljavanje ovih ljudi, postoji fond za finansiranje osoba sa invaliditetom i pošto postoji više načina na koji preduzeće može da poštuje zakon, jedan od njih je i da umesto što će zaposliti neku osobu novac daje tom fondu. Plaćanje penala je u nadležnosti Poreske uprave. Javni radovi za zapošljavanje osoba sa invaliditetom su jedan od najuspešnijih projekata.
Autor: Ljiljana Bukvić