Opis posla:
U zavisnosti od područja delatnosti ili službe u kojoj rade, poslovi pravnika se u velikoj meri razlikuju. Najopštije rečeno, pravnik konkretne životne situacije svodi na pravne norme. Advokatura je nezavisna i samostalna profesionalna delatnost pružanja pravne pomoći u ostvarivanju i zaštiti ustavom utvrđenih sloboda i prava i drugih zakonom utvrđenih prava i interesa domaćih i pravnih fizičkih i pravnih lica.
Pružanje pravne pomoći obuhvata: davanje pravnih saveta, sastavljanje tužbi, žalbi, molbi; sastavljanje ugovora, testamenata, izjava i drugih isprava; zastupanje i odbranu fizičkih i pravnih lica pred sudovima i drugim državnim organima; preduzećima i drugim pravnim licima; zastupanje fizičkih i pravnih lica u njihovim pravnim poslovima zaključivanjem ugovora i poravnanja, prijemom i isplatom novca i davanje izjava i otkaza; obavljanje drugih pravne pomoći u ime za račun fizičkog ili pravnog lica, na osnovu kojih to lice ostvaruje neko pravo.
Diplomirani pravnici rade i kao savetnici, tako da upoznaju svoje klijente s njihovim zakonskim pravima i obvezama i predlažu im odgovarajuće postupke u poslovnim i ličnim stvarima. Bilo da se bave zastupanjem ili pružanjem saveta, svi advokati tumače zakon i primenjuju ga na specifične situacije.
Pravnici mogu raditi u sudstvu, privredi, pojedinim ustanovama itd.
Advokati temeljno proučavaju zakone relevantne za određeni predmet, kao i ranije sudske odluke donesene pod uslovim sličnim onima koji vrede za slučaj kojim se trenutno bave. Prikupljene podatke zatim iznose svojim strankama i predlažu im moguće načine za postupanje. Advokati mogu zastupati stranke u sudskom postupku pa se neki na sudu pojavljuju češće od drugih. Većinu vremena advokati ipak provode u svojim advokatskim kancelarijama proučavajući predmete, razgovarajući sa strankama i sređujući relevantne podatke u pripremi za zastupanje pred sudom. S obzirom na različitost područka kojom se bave neki advokati su više upućeni u krivično, a drugi u građansko pravo.
Sudije vode sudske postupke, odnosno primjenjuju zakone o rešavanju građanskih sporova, vanparničnih postupaka ili utvrđivanju krivične odgovornosti u krivičnim postupcima. Oni vode i rešavaju postupke koji se tiču doslovno svih aspekata društva: od saobraćajnih prekršaja, ostavinskih rasprava, do rasprava o pravima velikih kompanija. Sudije osiguravaju ravnopravno učestvovanje stranaka u postupku i odgovorni su za red u sudnici. Njihov je zadatak da utvrde sve relevantne činjenice i potom primene odgovarajuću odredbu zakona. Oni odlučuju o prihvatljivosti predloženih dokaza, saslušavaju svedoke i stranke, a nakon sprovedenog postupka donose odluke odnosno presude. U krivičnim slučajevima sudije odlučuju o tomu hoće li okrivljenoj osobi odrediti pritvor i postoje li uslovi za puštanje iz pritvora tokom sudskog postupka.
Javni zapisničari se bave overavanjem i sastavljanjem privatnih i javnih isprava, overom potpisa; prisustvuju sednicama upravnih odbora i vode zapisnike te sastavljaju ugovore, Mogu obavljati vanparnične poslove, kao što je npr. vođenje ostavinskih rasprava.
Veći broj pravnika je zaposlen van pravosuđa. Poslovi pravnika u trgovačkim društvima ili pojedinim ustanovama variraju, u zavisnosti od delatnosti kompanije ili ustanove u kojoj rade. Bave se donošenjem pravilnika, pravnih akata, statuta, zastupanjem svojih firmi ili instutucija u slučaju spora jao i kadrovskim poslovima. Slične poslove mogu obavljati i pravnici zaposleni u ministarstvima, odnosno državnim teloma. Neki pravnici rade kao savetnici unutar ministarstava.
Radni uslovi:
Većinu poslova pravnici obavljaju u svojim kancelarijama i u sudnicama. Neki pravnici sami regulišu radno vreme, po pravilu, primaju stranke u vreme koje sami odrede, dok radno vreme nekih pravnika zavisi od radnog vremena kompanije ili ustanove u kojoj rade. Sudije i advokati često rade i prekovremeno, proučavajući i pripremajući predmete.
Poželjne kvalifikacije i osobine:
Od pravnika se očekuju dobro razvijene sposobnosti logičkog razmišljanja i zaključivanje. Fleksibilnost u mišljenju, umeće u pregovaranju i primenjivanje teorijskih znanja na specifične životne situacije, staloženost i strpljenje u odnosima s drugima. Visoka odgovornost, savesnost u radu i ponašanje u skladu s čvrstim etičkim načelima vrlo su važne osobine pravnika. Lakoća u izražavanja, veština komunikacije i uverljivost u nastupu takođe su bitne karakteristike pravnika.
Osposobljavanje i zapošljavanje:
Za obavljenje poslovima pravnika neophodno je završiti studije prava, a po završetku studija dobija se zvanje diplomirani pravnik.
Pravosudni ispit može polagati lice koje je diplomiralo na pravnom fakultetu i koje je posle završenog pravnog fakulteta steklo dve godine radnog iskustva na poslovima pravne struke u sudu, javnom tužilaštvu, javnom pravobranilaštvu i advokaturi ili tri godine radnog iskustva na poslovima pravne struke u organu za prekršaje, drugom državnom organu, organu teritorijalne autonomije i lokalne samouprave ili četiri godine radnog iskustva na poslovima pravne struke u preduzeću, ustanovi ili drugoj organizaciji. Svakih šest meseci radnog iskustva na poslovima pravne struke u sudu, javnom tužilaštvu, javnom pravobranilaštvu i advokaturi računa se kao devet meseci radnog iskustva na poslovima pravne struke u organu za prekršaje, drugom državnom organu, organu teritorijalne autonomije i lokalne samouprave, odnosno kao jedna godina radnog iskustva na poslovima pravne struke u preduzeću, ustanovi ili drugoj organizaciji. Svakih godinu dana radnog iskustva na poslovima pravne struke u organu za prekršaje, drugom državnom organu, organu teritorijalne autonomije i lokalne samouprave računa se kao šesnaest meseci radnog iskustva na poslovima pravne struke u preduzeću, ustanovi ili drugoj organizaciji.
Pravosudni ispit polaže se pred Ispitnim odborom koji ima sedam članova, od kojih je jedan predsednik. Ispitni odbor odlučuje većinom glasova, ako ovim zakonom nije drukčije određeno.
Dosta je dobra tražnja za diplomiranim pravnicima, a dobar je i odziv kandidata (nešto je slabiji ako je potreban državni, pravosudni ispit). Naravno, neophodan je VII stepen stručne spreme, veoma bitan pravosudni ispit. Vrlo često se traže kandidati bez radnog iskustva. Vrednuju se veštine komunikacije prezentacije i pregovaranja. Podrazumeva se znanje engleskog jezika, rada na računaru i dozvola B kategorije.
U zavisnosti od područja delatnosti ili službe u kojoj rade, poslovi pravnika se u velikoj meri razlikuju. Najopštije rečeno, pravnik konkretne životne situacije svodi na pravne norme. Advokatura je nezavisna i samostalna profesionalna delatnost pružanja pravne pomoći u ostvarivanju i zaštiti ustavom utvrđenih sloboda i prava i drugih zakonom utvrđenih prava i interesa domaćih i pravnih fizičkih i pravnih lica.
Pružanje pravne pomoći obuhvata: davanje pravnih saveta, sastavljanje tužbi, žalbi, molbi; sastavljanje ugovora, testamenata, izjava i drugih isprava; zastupanje i odbranu fizičkih i pravnih lica pred sudovima i drugim državnim organima; preduzećima i drugim pravnim licima; zastupanje fizičkih i pravnih lica u njihovim pravnim poslovima zaključivanjem ugovora i poravnanja, prijemom i isplatom novca i davanje izjava i otkaza; obavljanje drugih pravne pomoći u ime za račun fizičkog ili pravnog lica, na osnovu kojih to lice ostvaruje neko pravo.
Diplomirani pravnici rade i kao savetnici, tako da upoznaju svoje klijente s njihovim zakonskim pravima i obvezama i predlažu im odgovarajuće postupke u poslovnim i ličnim stvarima. Bilo da se bave zastupanjem ili pružanjem saveta, svi advokati tumače zakon i primenjuju ga na specifične situacije.
Pravnici mogu raditi u sudstvu, privredi, pojedinim ustanovama itd.
Advokati temeljno proučavaju zakone relevantne za određeni predmet, kao i ranije sudske odluke donesene pod uslovim sličnim onima koji vrede za slučaj kojim se trenutno bave. Prikupljene podatke zatim iznose svojim strankama i predlažu im moguće načine za postupanje. Advokati mogu zastupati stranke u sudskom postupku pa se neki na sudu pojavljuju češće od drugih. Većinu vremena advokati ipak provode u svojim advokatskim kancelarijama proučavajući predmete, razgovarajući sa strankama i sređujući relevantne podatke u pripremi za zastupanje pred sudom. S obzirom na različitost područka kojom se bave neki advokati su više upućeni u krivično, a drugi u građansko pravo.
Sudije vode sudske postupke, odnosno primjenjuju zakone o rešavanju građanskih sporova, vanparničnih postupaka ili utvrđivanju krivične odgovornosti u krivičnim postupcima. Oni vode i rešavaju postupke koji se tiču doslovno svih aspekata društva: od saobraćajnih prekršaja, ostavinskih rasprava, do rasprava o pravima velikih kompanija. Sudije osiguravaju ravnopravno učestvovanje stranaka u postupku i odgovorni su za red u sudnici. Njihov je zadatak da utvrde sve relevantne činjenice i potom primene odgovarajuću odredbu zakona. Oni odlučuju o prihvatljivosti predloženih dokaza, saslušavaju svedoke i stranke, a nakon sprovedenog postupka donose odluke odnosno presude. U krivičnim slučajevima sudije odlučuju o tomu hoće li okrivljenoj osobi odrediti pritvor i postoje li uslovi za puštanje iz pritvora tokom sudskog postupka.
Javni zapisničari se bave overavanjem i sastavljanjem privatnih i javnih isprava, overom potpisa; prisustvuju sednicama upravnih odbora i vode zapisnike te sastavljaju ugovore, Mogu obavljati vanparnične poslove, kao što je npr. vođenje ostavinskih rasprava.
Veći broj pravnika je zaposlen van pravosuđa. Poslovi pravnika u trgovačkim društvima ili pojedinim ustanovama variraju, u zavisnosti od delatnosti kompanije ili ustanove u kojoj rade. Bave se donošenjem pravilnika, pravnih akata, statuta, zastupanjem svojih firmi ili instutucija u slučaju spora jao i kadrovskim poslovima. Slične poslove mogu obavljati i pravnici zaposleni u ministarstvima, odnosno državnim teloma. Neki pravnici rade kao savetnici unutar ministarstava.
Radni uslovi:
Većinu poslova pravnici obavljaju u svojim kancelarijama i u sudnicama. Neki pravnici sami regulišu radno vreme, po pravilu, primaju stranke u vreme koje sami odrede, dok radno vreme nekih pravnika zavisi od radnog vremena kompanije ili ustanove u kojoj rade. Sudije i advokati često rade i prekovremeno, proučavajući i pripremajući predmete.
Poželjne kvalifikacije i osobine:
Od pravnika se očekuju dobro razvijene sposobnosti logičkog razmišljanja i zaključivanje. Fleksibilnost u mišljenju, umeće u pregovaranju i primenjivanje teorijskih znanja na specifične životne situacije, staloženost i strpljenje u odnosima s drugima. Visoka odgovornost, savesnost u radu i ponašanje u skladu s čvrstim etičkim načelima vrlo su važne osobine pravnika. Lakoća u izražavanja, veština komunikacije i uverljivost u nastupu takođe su bitne karakteristike pravnika.
Osposobljavanje i zapošljavanje:
Za obavljenje poslovima pravnika neophodno je završiti studije prava, a po završetku studija dobija se zvanje diplomirani pravnik.
Pravosudni ispit može polagati lice koje je diplomiralo na pravnom fakultetu i koje je posle završenog pravnog fakulteta steklo dve godine radnog iskustva na poslovima pravne struke u sudu, javnom tužilaštvu, javnom pravobranilaštvu i advokaturi ili tri godine radnog iskustva na poslovima pravne struke u organu za prekršaje, drugom državnom organu, organu teritorijalne autonomije i lokalne samouprave ili četiri godine radnog iskustva na poslovima pravne struke u preduzeću, ustanovi ili drugoj organizaciji. Svakih šest meseci radnog iskustva na poslovima pravne struke u sudu, javnom tužilaštvu, javnom pravobranilaštvu i advokaturi računa se kao devet meseci radnog iskustva na poslovima pravne struke u organu za prekršaje, drugom državnom organu, organu teritorijalne autonomije i lokalne samouprave, odnosno kao jedna godina radnog iskustva na poslovima pravne struke u preduzeću, ustanovi ili drugoj organizaciji. Svakih godinu dana radnog iskustva na poslovima pravne struke u organu za prekršaje, drugom državnom organu, organu teritorijalne autonomije i lokalne samouprave računa se kao šesnaest meseci radnog iskustva na poslovima pravne struke u preduzeću, ustanovi ili drugoj organizaciji.
Pravosudni ispit polaže se pred Ispitnim odborom koji ima sedam članova, od kojih je jedan predsednik. Ispitni odbor odlučuje većinom glasova, ako ovim zakonom nije drukčije određeno.
Dosta je dobra tražnja za diplomiranim pravnicima, a dobar je i odziv kandidata (nešto je slabiji ako je potreban državni, pravosudni ispit). Naravno, neophodan je VII stepen stručne spreme, veoma bitan pravosudni ispit. Vrlo često se traže kandidati bez radnog iskustva. Vrednuju se veštine komunikacije prezentacije i pregovaranja. Podrazumeva se znanje engleskog jezika, rada na računaru i dozvola B kategorije.