Deset pitanja koja ne biste smeli postavljati na razgovoru za posao


(Preuzeto sa sajta BIZLife - 20. 11. 2014.)

Priprema za poslovni razgovor nije uvek tako jednostavna. Nije dovoljno samo prikladno se obući, zauzeti pozitivan stav i čekati na potvrdan odgovor.

Ponekad ljudi ne obraćaju pažnju na sam tok konverzacije i ne govore mnogo, u želji da se razgovor završi što pre i da sve prođe kako očekuju. Međutim, postavljanje pitanja može biti od ključne važnosti za vašu poziciju u budućnosti. Ukoliko pitate, odajete utisak osobe koje se nadovezuje na priču poslodavca, dakle – slušate pažljivo, stavljate do znanja nadređenom da uvažavate sebe i ne pristajete na sve što može biti rečeno, ali i da razmišljate u pravcu koji će i vama i kompaniji obezbediti dobre radne uslove, tako da ostvarite kvalitetnu saradnju.

Većina poslodavaca smatra da je ’Ne, nemam nijedno pitanje’ najgori odgovor koji možete dati. Pokušajte da pobedite strah od priče i postavljanja pitanja o stvarima koje su vam značajne, jer su komunikativnost i samouverenost jedne od vrlina koje se u poslovnom svetu najviše cene.

Ipak, kako odabrati nekoliko ’pametnih pitanja’? Da biste došli do ovog odgovora i bili sigurni da nećete pogrešiti, pročitajte kojih 10 pitanja je poslovni magazin Forbes istakao kao ona koja nikada ne treba postavljati na razgovoru za posao, i eliminišite ih odmah.

1. Pitanja u vezi sa platom ili novčanom nadoknadom. Izbegavajte ovakve teme, ukoliko ih poslodavac prvi ne započne, jer još uvek nemate zagarantovano radno mesto, već ste samo kandidat. Fokusirajte se na teme koje se tiču rada kompanije i pokažite zainteresovanost pridruživanja timu. Isti je princip i sa bolovanjem, odnosno dužinom trajanja odmora.

2. Pitanja koja počinju sa ’Zašto?’. U ovom slučaju reč je o čistoj psihologiji, jer ovakva pitanja dovode poslodavca u defanzivnu poziciju. Umesto da pitanje glasi ’Zašto je kompanija prošle godine otpustila toliko ljudi?’, preformulišite ga na sledeći način: ’Čitao/la sam o otkazima koje ste imali. Kakvo je vaše mišljenje o pozicioniranju kompanije u budućnosti?’.

3. ’Ko je vaša konkurencija?’. Ovo pitanje se češće protumači negativno, nego pozitivno. Ne odaje utisak vaše zainteresovanosti za borbu na konkurentnom tržištu, već ističe vaš propust, jer se pre intervjua niste informisali o kompaniji, njenom radu, ciljnoj grupi, a samim tim, ni o konkurenciji. 
Savet: Pre nego što postavite bilo koje pitanje, utvrdite da li ste odgovor na njega mogli pronaći na Google-u. Ukoliko niste, ne ustručavajte se da pitate.

4. ’Koliko su česte kritike?’. Možda ste zabrinuti za mišljenje kompanije o vašem učinku ili ste samo radoznali, ali izbegavajte ovo pitanje jer je ono odraz manjka samopoštovanja. Zašto biste na samom početku mislili negativno i sumnjali u svoj doprinos? Anksioznost prouzrokovana razmišljanjem o negativnim kritikama može odvratiti poslodavca od želje da vas zaposli, jer delujete uplašeno, i nespremno za prihvatanje lošijih strana posla, kojih uvek ima.

5. ’Mogu li da dođem na posao ranije ili odem kasnije, sve dok ispunjavam obim svog radnog vremena?’. Iako je većina ljudi zabrinuta kako uspešno da održi životnu ravnotežu, i uklopi poslovne i porodične obaveze, ovu dilemu podelite sa bliskim ljudima, ali je nikad ne iznosite pred poslodavca, jer će je on shvatiti kao poruku da više računa vodite o ličnim potrebama, nego o dužnostima prema kompaniji.

6. ’Mogu li da radim od kuće?’. Ne tražite posebne usluge odmah na početku, na samom razgovoru za posao. Shodno nekim opisima posla ovakav sistem rada je dozvoljen, i neke kompanije će vam ponekad i dozvoliti da radite od kuće kako bi testirale stepen vaše produktivnosti, ali izbegavajte ovo pitanje ukoliko nije naznačeno kao moguća opcija u oglasu za posao.

7. ’Da li biste želeli da vidite moje reference?’. Važno je da vas primete i pozovu u naredni krug. Međutim, ukoliko se preterano hvalite svojim prethodnim radnim iskustvom, lako možete nagovestiti da ste u stanju očaja, ali i da nudite reference koje su ’svakidašnje’ i možda nedovoljno relevantne za poziciju za koju konkurišete.

8. ’Nakon koliko vremena promovišete, unapređujete zaposlene?’. Ovakav stav vas može okarakterisati kao arogantnu osobu koji bi što pre da se domogne najznačajnijih pozicija u firmi, zarad visoke plate i beneficija. Nećete delovati posvećeno i ambiciozno u pozitivnom kontekstu, jer ste tek na prvom razgovoru na posao, kada ovaj tip pitanja nije primeren i adekvatan.

9. ’Da li ću dobiti sopstvenu kancelariju?’. Ovo pitanje je potpuno nepotrebno, jer odgovor na njega sigurno neće uticati na vašu odluku da prihvatite dobru poslovnu ponudu. Štaviše, dodatno ćete pogoršati stvari. Potrudite se da istaknete ’realne’ poslovne prioritete.

10. ’Da li ćete pratiti moje profile na društvenim mrežama?’. Čak i da su vaši komentari, slike ili tekstovi na nekom od profila korektni, postavljanjem ovakvog pitanja, postajete sumnjivi, kao da nešto krijete.
Savet: Za svaki slučaj, ’igrajte na sigurno’ i ne pišite ni o čemu što ima za temu omalovažavanje vaše kompanije, kolega ili poslodavca.

Podelite na društvenim mrežama

Direktan link do vesti

Komentari na vest (4)


  • Jasna Dramicanin

    pre 11 godina i 6 meseci

    Ne smem ništa da pitam ni da tražim, sve je u volji Boga tj. poslodavca. Divota. Jedino šta bih mogla da pitam je, koliko tražite da me zaposlite, a da me ne drkate pri tom.
  • Zex

    pre 11 godina i 6 meseci

    1. Da, po vama treba i svoje dupe da im ponudim da rade snjim šta hoće. Pa radnik nije došao na razgovor zato što je zaljubljen u poslodavca i da radi 20 sati dnevno bez pauze za 15.000 dinara. NARAVNO DA ĆU I TREBA PRVO DA PITAM ZA PLATU pa makar i ne dobio posao, bolje i tako nego da ćutim i počnem da radim i završim kao neki što su ćutanjem ostali i po više od godinu dana bez plate. A poslodavac sve da pita sve što mu padne na pamet bez ikakvih posledica. 5. Naravno da je svakom više stalo do ličnih potreba od poslodavčevih i toga jesu i treba da poslodavci budu svesni. Kakve gluposti pišete, šta mislite u kakvom svetu živimo?? Da ne mislite da živimo u svetu gde nema problema i potrebe za novcem i da radnici idu na posao samo zato što im je dosadno u životu ?? 7. Kod naših poslodavaca koliko god da imate dobre reference za njih nije dosta i nezadovoljivi su. Kao na primer " Traži se spremačica i potreban je 4ti ili veći stepen stručne spreme, znanje Engleskog jezika, radno iskustvo u struci od minimum 5 godina, do 30 godina starosti i da je prijatne spoljašnjosti" i taj oglas daje NLO firma. Čak i da neka ambasada to traži uslovi su previsoki i nenormalni, a od plate ništa i tako je svuda. Da, i gde da se zaposle ljudi bez iskustva bilo da su mladi ili stariji koji bi da promene vrstu posla kojim se bave?? 8. Opet, pa radnik tu i dolazi zbog para i napredovanja, a današnji poslodavci inače nemaju običaj da dižu plate i da vas unapređuju, čak ni da vas usmeno pohvale za dobro odrađen posao dok za neuspeh hoće da i vas i celu vam bližu i dalju familiju pobiju na vaše oči. Imam druga koji u istoj firmi radi 15 godina i plata mu je skoro ista kao i kad se zaposlio, a da nije dobar i pošten radnik gazda mu nebi davao da kad otputuje kupi pazare i zatvara radnje. Inače i radnici Tempa od kad se on otvorio imaju istu platu, a kasiri ni u wc ne mogu da idu dok im ne pozli. I vi savetujete ljude se pre zaposlenja ne raspituju za one stvari koje su ima najvažnije već ih savetujete da ćute i trpe. Dali bi vaše dete savetovali isto i dopustili njemu da bude tako šikaniran i ponižavan?? Jedino mi je žao što su ljudi postali p.č..e i neće da se bore za svoja prava. Kad bi radnici počeli da masovno daju otkaze, biju poslodavce i loše direktore jer nekad su oni gori od vlasnika firme moralio bi nešto da se promeni. Da, u grupu sa poslodavcima treba da uđu i političari koji su doneli takve zakone da poslodavci mogu da rade šta hoće i inspekcije koje ne rade ništa da spreče šikaniranje i ponižavanje (pod tim mislim i premale plate sa lošim uslovima rada). Inače kod nas dobija ono što hoće samo onaj koji može da drži narod kao taoce, a pri tom mu je posao lakši i bolje je plaćen od većine običnih ljudi.
  • kandidat

    pre 11 godina i 6 meseci

    Na sve ovo se moze reci jedno veliko - tra la la la Postoji hiljadu drugih stvari koje vise interesuju ispitivace a ako vec imaju svoje kandidate onda jos manje. Svaki HR je priucen i postavlja sematizovana pitanja na koje ocekuje sematizovane odgovore a naucio je tamo negde ( i na Google-u) i sta "ne sme" da cuje jer je to boze strasno a u stvari spada u najnormalnije stvari koje se nakaradno tumace, jer u sustini iza svega stoji novac. Samo da ga platim sto manje, da je sto gluplji i da postavlja sto manje pitanja, da je poslusan i da mi ne pravi probleme, a ako je uz to i ambiciozna devojka ili mlada zena koja ce mi biti pratilja - eto radosti i pravog kandidata za svakog poslodavca. Ako je mlad, lep, necije dete, ako je za njega intervenisao ko mi je vazan u tom momentu (znate ono "tante za kukuriku"), pa jos mozda politicki aktivan i povezan sa mestima gde se odlucuje o stvarima koje mi trebaju, eto miline. Elem, dosta vise zamajavanja ovog napacenog naroda koji trazi posao i to od strane vas koji na toj patnji masno zaradjujete i svake godine se hvalite zaslugama za sebe, pardon za narod. Vi namestate i ogranicavate. Sta je outsourcing? Upravo to, raspisujete konkurs, a saljete svoje ljude na mesta koja su navodno slobodna. Ako poslodavac nema mozga a kandidat je folirant koji ga ima, bice kuku lele za kratko vreme
  • Dejan Tomic

    pre 11 godina i 6 meseci

    Sve je to u redu,ali pitanja vezana za zaradu i redovnost isplate su po mom misljenju obavezna,ako znate koliko vredite zasto biste dozvolili da vas podcenjuju na osnovu zarade,morate im pokazati da imate stav i ponos i da hocete da radite i zaradite dovoljno za zivot a ne za prezivljavanje...Neke osnovne stvari sto se tice toga se moraju znati odmah,a ne po principu "Vi radite pa cemo videti"...Ponavljam,ako znate koliko vredite stavite im to do znanja...to je u danasnje vreme,izgleda,jedini nacin da opstanete u moru punom ajkula...