Poslovi.infostud.com koristi kolačiće kako bi vam pružao najbolje korisničko iskustvo. Nastavkom korišćenja sajta smatraćemo da ste saglasni sa korišćenjem kolačića. Saznajte više.

Odliv radno sposobnog stanovništva veliki problem u Srbiji


Tim InfostudData, iz kompanije Infostud grupa finalizirao je rezultate analize koju je sproveo kao jedan od pobednika izazova „Podacima do boljeg razumevanja procesa depopulacije“. Ovaj izazov je organizovala Laboratorija za ubrzani razvoj UNDP-a u Srbiji u partnerstvu sa Populacionim fondom Ujedinjenih nacija (UNFPA), uz podršku Nemačke organizacije za međunarodnu saradnju (GIZ). Cilj  izazova je bio da se na inovativan način kombinuju tradicionalni i alternativni podaci i ekspertiza istraživača, sa alatima zasnovanim na savremenim tehnologijama, kako bi se stekli novi uvidi o procesu smanjenja stanovništva u Srbiji.

InfostudData tim sproveo je devetomesečno istraživanje kako bi na osnovu podataka u oglasima za posao saznao u koje zemlje stanovništvo Srbije najčešće emigrira. Ideja je da se pruži podrška efikasnijem donošenju mera za suzbijanje odliva radno sposobnog stanovništva iz naše zemlje.

Analizom podataka u oglasima za posao, strukturi poslova koji se nude, kao i broju i karakteristikama ljudi koji traže zaposlenje, dobili smo informaciju o tome koliko ljudi se iz godine u godinu prijavi za posao u inostranstvu,  koja su to radna mesta za koja se najčešće prijavljuju, kao i o broju aplikacija za stipendije i prakse u inostranstvu na godišnjem nivou. Dodatne podatke dobili smo i na osnovu ankete na reprezentativnom uzorku od 4.173 ispitanika i analize tekstova oglasa.

83% ispitanika razmišlja da ode iz zemlje

Na ključno pitanje da li razmišlja o odlasku iz zemlje, čak 83.1% ispitanika izjasnilo se da razmišlja o odlasku, a samo 17% naših punoletnih građana ne razmišlja o iseljavanju iz Srbije.  Ispitanici koji bi da se isele iz zemlje, kao glavnu motivaciju navode “Život u uređenom sistemu” (42%) i “Mogućnost za bolja primanja” (29%), kao i “Boravak u zdravijem društvenom okruženju” (15%). 

Od onih koji razmišljaju da emigriraju iz zemlje, ne ohrabruje podatak da bi njih 84% želelo da se odseli dugoročno, to jest za stalno, dok bi se 16% onih sa namerom iseljavanja vratili u roku od godinu dana, verovatno nakon što bi zaradili nešto novca ili stekli željeno iskustvo. 

Kada analiziramo željene destinacije za odlazak iz zemlje, vidimo da dominiraju zemlje Zapadne Evrope (Nemačka, Austrija, Velika Britanija) sa 63%; zatim Severna Amerika (SAD i Kanada) sa blizu 17%; potom Australija i Novi Zeland sa 6%; i na četvrtom mestu se nalaze zemlje iz regiona (Slovenija, Mađarska, Hrvatska) sa blizu 6%. 

Na pitanje zašto toliko ljudi želi da napusti ove prostore, najviše odgovora vezano je za ekonomsko društvene probleme koje tište naše društvo. Kao prvi razlog navodi se loša ekonomska situacija (44%), zatim to što zakoni ovde ne važe za sve jednako (16%), kao i loša politička situacija (13%), odnosno negativna društvena selekcija (11%).  

I pored veklikog procenta ispitanika koji razmišlja o odlasku, većina njih je pasivna po tom pitanju.  Rezultati pokazuju da aktivno na tome radi 23% od onih koji se i dalje školuju i 36% ispitanika koji su na tržištu rada.

Život u uređenom sistemu glavni motiv za odlazak 

Što se tiče motivacije za odlazak, ispitanici koji već rade ili su nezaposleni, prevashodno žele da nastave život u uređenom sistemu (44%), da bolje zarađuju (30%) i borave u zdravijem društvenom okruženju (15%), studentska populacija češće od prve grupe navodi i motive kao što su: nastavak školovanja na dobrom stranom univerzitetu (8%), stručno usavršavanje (9%) i sticanje novog životnog iskustva (10%). 

Odlazak prvi korak ka povratku 

Ono što ohrabruje jeste da jedan deo ispitanika želi samo privremeno da napusti zemlju, kako bi stekli dodatno obrazovanje ili radno iskustvo. Tako 50% ispitanih studenata planira da se vrati u zemlju po završetku školovanja u inostranstvu, kao i 15% onih koji odlaze na rad.

Uz to, treba se osvrnuti i na vrlo aktuelnu situaciju da određeni broj naših ljudi, koji već godinama žive u inostranstvu, želi da se vrati u  Srbiju. Zbog toga sajt www.poslovi.infostud.com je ušao u saradnju sa programom „Tačka povratka“ koji je usmeren ka pomoći u potrazi za adekvatnim poslom za sve koji iz srpske dijaspore žele da se vrate u Srbiju.

Direktor programa „Tačka povratka“ Ivan Brkljač ističe da ovaj program spaja ljude sa ove i one strane srpske granice kao i da je u prvih godinu dana stiglo nekoliko stotina individualnih upita povratnika i dijaspore: “Tačka povratka je projekat cirkularne migracije, koji promoviše mobilnost i razmenu znanja i iskustava kroz povezivanje dijaspore i Srbije. Često se o kretanju govori u terminalnim kategorijama, a istina je da su u pitanju zapravo dinamični procesi. Da bismo imali uspešne povratnike iz inostranstva, mladi ljudi treba da se usavršavaju i putuju - pa je odlazak samo prvi korak ka povratku. Činjenica da imamo veliki broj mladih ljudi koji su zainteresovani za odlazak u inostranstvo i i stručno usavršavanje govori o promeni dinamike koja je do sada postojala. Ono što ćemo mi kao projekat nastaviti da radimo je da stvaramo prilike za naše ljude koji su zainteresovani da nakon sticanja obrazovanja i stručnih znanja u inostranstvu taj svoj kapacitet ostvare upravo u Srbiji - i da toga budu svesni u trenutku kada odlaze” – zaključuje Brkljač.

Najveća potražnja je bila za vozačima i kuvarima 

Tokom godina primetan je kontinuirani porast ponude oglasa za poslove u inostranstvu, a najveći broj ih je objavljen u toku 2018. i 2019. godine. U toku 2020. godine sledi usporenje, koje se verovatno dogodilo kao posledica suočavanja sveta sa globalnom ekonomskom i zdravstvenom krizom, a što u velikoj meri utiče na tržište zapošljavanja i školovanja u inostranstvu. 

Najveći broj objavljenih oglasa za poslove u inostranstvu, u periodu od 2013. do 2020. godine bio je iz oblasti mašinstva, građevine i IT-a. Izdvajaju se još i elektrotehnika, ugostiteljstvo, priprema hrane, zdravstvo i transport. Kada posmatramo pojedinačne radne pozicije, najveća potražnja je bila za vozačima i kuvarima. Potom slede građevinski inženjeri, konobari, mašinski inženjeri, električari, doktori i medicinske sestre. 

Kandidati su najviše konkurisali na oglase za poslove u inostranstvu u oblasti tehničkih nauka, trgovine i usluga, kao i turizma i ugostiteljstva, odnosno ekonomije.

Nemačka najviše traži radnike 

Ponude za poslove u inostranstvu od 2013. godine najčešće su dolazile iz Nemačke, nakon koje slede zemlje iz regiona – Crna Gora i Hrvatska (uglavnom sezonski poslovi) i Slovenija. Ako gledamo broj prijava kandidata, redosled je sličan, sa tim da je nešto manje interesovanje u odnosu na ponudu za poslove u Hrvatskoj, a nešto veće za rad u Rusiji. 

U internoj bazi sajta Poslovi Infostud evidentirano je da je najveći broj onih koji su iskazali želju za odlaskom u inostranstvo visokoobrazovanih (završen fakultet ili master), dok su na drugom mestu osobe sa završenom srednjom školom. Što se tiče godina, ubedljivo najveće interesovanje pokazuju oni u razdoblju od 25 do 40 godine, dok je broj onih koji su iznad ili ispod ovog raspona znatno manji. Osobe najželjnije novih prilika u inostranstvu su oni sa preko 10 godina iskustva, pretežno ekonomisti i menadžeri, mašinci, elektrotehničari i stručnjaci iz IT-a. 

Podelite na društvenim mrežama

Direktan link do vesti

Komentari na vest (6)


  • Миладин Димитријевић

    pre 2 godine i 10 meseci

    Постоји много већи проблем а то је услов који већина послодаваца се усуђују да поставе. То је познавање језика окупатора (енглески). Можда преводиоци требају да знају и то што је наводно језик . Скоро свако друго занимање у ЗЕМЉИ Србији НЕ ПОДРАЗУМЕВА ни знање језика будућности (руског) а камоли језик наших непријатеља. На овај начин се онемогућава да се пријаве већина оних који су рецимо студирали и усмерили се према неком животном позиву а немају никакво интересовање за језике.За пример бих узео своју област машинство.Неприхватљиво је тражити од радника или доктора наука у овој области да зна ЧЕШКИ РУСКИ НЕМАЧКИ и тако редом. За потребе превода неког текста траже се услуге преводиоца. Уосталом машинци се споразумевају техничким цртежима па је то неопходно и подразумевано знање.То није знање програмских језика .Још увек постоје стручњаци старог кова .Они који се служе српским језиком и техничком таблом. Дали овој окупираној земљи не треба њихово искуство. Или можда треба показивати како гаје печурке или су возачи , трговци замислите "менаџери" итд. Нисмо ми богата земља да не би искористили тај несумњиви и потврђени потенцијал.

  • Goran Bizic

    pre 2 godine i 10 meseci

    To što se ovde školuju preko stipendije a onda odu preko i ne vrate te pare,nisu oni krivi. Naši najbolji studenti odlaze zato jer ovde ne mogu da dobiju posao koji zaslužuju i za koji su se školovali. Zapošljavaju se članovi vladajuće stranke sa diplomama privatnih fakulteta jer su podobni a ne sposobni. Zato stipendisti i ne treba da vraćaju taj novac jer ih ovde niko ne ceni. Treba svako ko može da ode odavde.

  • Vesna Ilić

    pre 2 godine i 10 meseci

    Спроводе се многа истраживања и није тајна да се и ту из помоћ НВО и неких страних агенција и адреса резултати објављују и складу са њиховим жељама, да се стање прикаже како њима тренутно одговара. Не кажем даје стање у земљи сјајно, али посматрајући како се ради и не може да буде. На пример, како толико хваљене западне земље да буду у минусу кад се тамо све уредно наплаћује, рецимо школовање се плаћа, па нема појаве да се неко школује о трошку државе, прима стипендију а онда оде не вративши ништа, а запад добија. Зашто они који напусте земљу не би вратили новац за школовање који су добили од државе. То је исто као кад би са неке касе стално узимао новац, наравно да би се ишло у банкрот. Или рецимо скупљање новца за лечење у иностранству, је директно одливање новца из земље, јесте ли икада чили за тако нешто на западу, дају ли они свој новац другоме, па ваљда и тамо има болесних. Па онда стално веровање у страну памет, не могу то наши, морају да ураде странци и.т.д. Или најсвежији пример са короном када су нас наши гастербајтери заразили, јер прагматични запад није хтео да их лечи, то му је чист трошак, они тамо немају здравствено осигурање и наводно добро зарађују и систем је уређен. Колико је то коштало нашу државу? Да не дужим више, кад на све то ставимо тачку и почнемо и ми да то наплаћујемо и да гледамо шта ми можемо да учинимо за нашу земљу а не да бежимо са бојног поља, тада можемо да се надамо бољем. И на крају али не мање важно, изгледа да још није рођен политичар који би повикао овако радикалне потезе, јер не можете тражити капиталистичку плату а тражити све бесплатно у држави.

  • Milan Avramovic

    pre 2 godine i 10 meseci

    Svako ko ima gram mozga odlazi iz ove ludnice, od visoko obrazovanih do fizickih radnika, ako vec moramo da budemo robovska radna snaga onda je bolje birati tamo gde vas postuju kao radnika i strucnjaka bar kroz mesecnu platu. Ovde je opsti haos na svakom koraku od nazovi poslodavaca pa nadalje, niko od nadleznih se nije zapitao zasto odlaze ljudi u 5 i 6 deceniji zivota da rade u stranim zemljama. Oni koji su zaposleni u drzavnim ustanovama sa bezobraznim platama i partijski drugovi njima je dobro a za ostale nije ni bitno mogu slobodno da pocrkaju cim prodju izbori. Na sva zvona se prica i obecava povecanje standarda i boljeg zivota naroda, u prevodu ne lipsi magarce do zelene trave. Od pocetka 90 na ovamo samo politicari se bogate i njihove sluge preko noci dok narod nema ni za hleb. Pametni odlaze odavde jer izlaze iz mulja i blata koje su napravili politicari koji su napravili zakone za sebe da mogu da se bogate da nikada pred zakonom ne dokazu kako to se neko bogati bez dana radnog staza.

  • Aleksandar Ristić

    pre 2 godine i 10 meseci

    Pa treba prvo da se raspitate kolika je plata od Bg naniže, i jel može da preživi tročlana porodica sa dve plate.Sretan put i puno sreće svima koji odu iz ove ludare, prvom prilikom idem

  • Goran Bizic

    pre 2 godine i 10 meseci

    Mislim da je to poražavajuća statistika ali da je to na žalost samo statistički podatak kojim se niko ozbiljnije ne bavi. Došli smo do tačke bez povratka,što znači da će budući penzioneri biti bukvalno socijalni slučajevi.Neće imati ko da puni penzioni fond a onda će nas pitati starost gde nam je bila mladost.