Poslovi.infostud.com koristi kolačiće kako bi vam pružao najbolje korisničko iskustvo. Nastavkom korišćenja sajta smatraćemo da ste saglasni sa korišćenjem kolačića. Saznajte više.

ŠTA MISLITE: Koliko zaista radimo na poslu?


 

Iako manje plaćeni, po broju sati provedenih na poslu, zaposleni u Srbiji su prestigli mnogo razvijenije zemlje. Ipak, postoji jaz između vremena provedenog u radnom okruženju i samog učinka, jer je produktivnost zaposlenih još uvek daleko ispod evropskog proseka.

Prema poslednjem istraživanju Republičkog zavoda za statistiku, prosečni nedeljni izvršeni časovi rada po zaposlenom u trećem kvartalu 2020. iznosili su 39.9 časova što predstavlja povećanje od 10,2% u odnosu na prethodni kvartal iste godine, i 2,6% u odnosu na 2019. godinu. Iako postoje minimalna odstupanja, kada ove podatke uporedimo sa evropskom statistikom, jasno je da se u Srbiji radi više u odnosu na zaposlene u skandinavskim zemljama, zatim Grčkoj, Španiji, Francuskoj, Nemačkoj, Austriji

Nebojša Atanacković, počasni predsednik Unije poslodavaca Srbije, kaže da je u ogromnim sistemima, gde postoji uglavnom veći broj zaposlenih koji rade na nekim jednostavnim stvarima, korišćenje radnog vremena neuporedivo veće u odnosu na srednja ili mala preduzeća.

- To su uglavnom firme koje rade u smenama sa jednostavnim poslovima, poput zaposlenih koji motaju kablove u proizvodnim pogonima i slično. Sa druge strane, postoje poslovi gde je zaposleni fizički prisutan na poslu ali ako posla nema dovoljno, on praktično jedan deo vremena provede ne radeći, već jednostavno čekajući posao, neke pauze i slično. A ako gledamo svršenu situaciju, obzirom da veliki broj firmi nije imao dovoljno posla zbog pandemije, onda smo trenutno u situaciji da je sada efektivno korišćenje radnog vremena dosta smanjeno, iako niko još nije uspeo da te podatke sada egzaktno i iznese - navodi on.

Kako to izgleda u praksi

Nas sagovornik podseća da je Zakonom o radu propisano da se u Srbiji radi 8 sati dnevno, odnosno 40 radnih sati nedeljno.

- To u stvari nije efektivnih 40 radnih sati, već tu satnicu odmah treba umanjiti za minimum 2 i po sata nedeljno. Jer, pola sata se računa da je pauza za doručak/ručak iako se to uvršćuje u radno vreme, ono zapravo nije jer smo na pauzi.  U velikoj meri to je stvar pristupa koji se razlikuje čak i u jednoj istoj zemlji, zavisno od vrste posla. U tom smislu, svakodnevna je pojava da zaposleni u državnim institucijama i preduzećima svoje pauze učine dužim bilo za obrok, kafu ili kratak izlazak da se “nešto završi” – naglašava Atanacković.

Kako on kaže, kod razvijenijih sistema u EU, stvari funkcionišu potpuno drugačije:

- Odavno postoji običaj u zapadnoj Evropi i Nemačkoj da je radno vreme koje se računa ono provedeno na radu, onda kada se zaista i radi. To znači da pauze ne ulaze u radno vreme. Da bi neko u Nemačkoj imao ubeleženo 8 sati rada određenog dana on mora da provede na radu još 45 minuta više. To znači da taj zaposleni provede 8:45 sati, a računa mu se 8h s tim da one pauze za ručak ili neke druge ne idu na račun poslodavcu. Tako da je onda taj efekat 100%. Njihov sistem je veoma napredan i imaju elektronsku prijavu prisutnosti. Kad dođu na posao evidentira se dolazak ali kod pauza, ako je zaposleni pušač ili želi da napravi pauzu za kafu mimo onog redovnog vremena, onda on mora da se ispiše iz sistema prisutnosti pa kasnije ponovo da se upiše. Sve se praktično beleži u minut i onda je plata po satu ali ne onom provedenom u firmi, nego koliko je zaista radio - efektivan rad. Kod nas to još uvek ne postoji ili možda vrlo retko - ističe Nebojša.

Šta se promenilo u odnosu na pre

U Uniji poslodavaca se nije raspravljalo na ovu temu. Atanacković smatra da nema nekih naročitih odstupanja u odnosu na ranije godine, ali logika nalaže da, obzirom na situaciju u kojoj se nalazimo i drugačiju strukturu privrede, sve više se ide ka potpunijem iskorišćavanju radnog vremena jer je cena rada sve skuplja i poslodavci pokušavaju da što bolje iskoriste one radnike koje već imaju.

Na pitanje da li zaposleni u Srbiji mogu da se porede sa kolegama iz okolnih zemalja naše regije, naš sagovornik zaključuje da se mi ni po čemu značajno ne razlikujemo od susednih zemalja u regionu i da se manje-više radi o sličnom mentalitetu.

- Tako da je teško reći, ali generalno gledano kod nas radna disciplina nije naročito zastupljena niti mi spadamo u zemlje sa izuzetnim i dobrim korišćenjem vremena. Pre svega jer nemamo takvu produktivnost koja je zasnovana kroz ispunjenje određenog broja sati radnog vremena – zaključuje Atanacković.

Podelite na društvenim mrežama

Direktan link do vesti

Komentari na vest (2)


  • Nikola Antić

    pre 3 godine i 23 dana

    Послодавци никако не размишљају да би радно време и количину радног времена требало прилагођавати човеку, а не човека радном времену. Радно време би требало да буде максимално 7 сати, без икаквог прековременог рада. У државним службама би требало поделити кадар у две смене и да се ради од 7 до 19 увече, и то: прва смена од 7 до 14 и друга смена од 12 до 7.. Тако би у време од 12 до 14 сати када је највећа фреквенција људи у јавним установама дошло до поклапања прве и друге смене, било би мање гужве на шалтерима и у канцеларијама, било би мање чекања, а и лакше би било људима који раде ујутру да своје обавезе обаве поподне и увече, да не морају да излазе са посла. А и не би био потребан додатни кадар јер би са постојећим бројем запослених подељеним у две смене, све ишло брже и лакше.

    У производним фирмама би требало да се уведе радно време од 6 сати у 4 смене. Тако би се повећала продуктивност, не би било забушавања и хватања кривина, људи би имали више времена за одмор и породицу, а све фирме би лакше остваривале профит.

    Требало би забранити радно време од 08:00 до 16:00. То је убедљиво најгоре радно време за биоритам, односно здравље, а поготово психу човека - нема ни јутро, ни поподне за себе. То је поготово у зимском периоду лоше кад човек иде по мраку и на посао, и по мраку се враћа. Или нека се ради од 07:00 до 15:00 (још боље од 6:30 до 14:30), или од 09:00 до 17:00 (или чак од 10:00 до 18:00). Човеку је потребно или јутро за лагано спремање за посао, или поподне за одмор. Кад се ради од 8, нити имаш јутро да доручкујеш и попијеш кафу на миру, нити поподне да се одмориш и ручаш. Ако ручаш око 5, вечераш тек око 9, не можеш да заспиш пре 1 ујутру, устајеш у 7, ненаспаван. Нису сви руководиоци па да могу да изађу кад хоће, да иду на пословни доручак или ручак у току радног времена. Радник није машина.

  • Gordana Todorov

    pre 3 godine i 27 dana

    Stvarno ne verujem da je neko dopustio objavljivanje ovakvih vesti u ovoj zemlji. Radnici rade na crno, nisu prijavljeni, kada podignu platu deo moraju da vrate gazdi, tj. Rade ispod minimalca. Radno vreme više čak ni u drzavnim firmama nije 40 sati već po 50 ali se to nigde ne pise a tek kod privatnika, bolje da ne komentarišem. Ako otvoriš bolovanje dobiješ otkaz pre doznaka, ljudi rade na ugovore i posle propisanih 2 godine i muljaju se plate...... Da li ste sve ovo negde primetili ili se to dešava po vama u Zanzibaru pa ste se uhvatili cigarete od pet minuta.....sramota prvenstveno za one koji ovo objavljuju i daju kredibilitet ovakvima....