
(Preuzeto sa sajta RTV - 27. 02. 2010.)
Bojka Plavšić je završila Poljoprivredni fakultet u Novom Sadu, smer melioracijea, provela dvanaest godina u gradu radeći u struci kao uspešni inženjer-projektant, a onda se vratila u svoje mesto postala uspešan proizvođač kvalitetnih sireva.
Bavljenje poljoprivredom je težak, ali isplativ posao. Ljudi, željni brze zarade, na ovakav posao se i ne odlučuju i zato svoju sreću traže u gradu.
U teškom vremenu u kome živimo, malo je onih koji se osmele i počnu samostalno da se bave agrobiznisom. Primera, naravno ima, a još veću pažnju privuče to, kada se u takvoj trci za profitom nađe uspešna žena.
Neprivlačno postalo atraktivno
Bojka Plavšić je završila Poljoprivredni fakultet u Novom Sadu, smer melioracije. Kako kaže, tokom studiranja joj rad na selu nije bio privlačan i zato je provela dvanaest godina u gradu, radeći u struci kao uspešni inženjer-projektant.
Videvši kakva vremena dolaze, pre sedamnaest godina, a po savetu svog oca, vratila se u Mokrin i formirala malu zanatsku radnju za proizvodnju tradicionalnih sireva.
Dve tone sira - dnevno
Kao uspešana poslovna žena , kaže da o svemu mora da razmišlja unapred.
Od početka nije tražila ničiju pomoć - koristila se samo svojim znanjem.
Otkupljivala je mleko iz dvadesetak sela, a ubrzo je započela sopstvenu proizvodnju. Sada pravi oko dve tone sira dnevno. Salašarski kačkavalj i domaći rolovani sirevi koje proizvodi su ekološki i zdravstveno su bezbedni. Rolovani sir, po receptu njene bake, pravi se od uparenog testa i mleka koje nije hlađeno i pasterizovano. Pasterizuje se krajnji proizvod se i zato je bezbedan za čoveka. Kaže da se sirevi oblikuju ručno i da se proizvodnju više neće povećavati.
Bojka, kako ističe, želi da sačuva tradiciju i da se uz njene sireve "oseti duh prošlosti".
Plavšićeva zapošljava četrdeset radnika, a neki od njih su, tražeći posao došli čak iz Leskovca, i ostali.