Aptiv Mobility Services d.o.o. iz perspektive zaposlenih


Ako ste kandidat koji traži posao preko našeg sajta, jedna od mogućnosti vam je i kompanija Aptiv Mobility Services d.o.o. Novi Sad. Aptiv kompanija u Srbiji proizvodi električne instalacije za putnička vozila različitih proizvođača automobila širom Evrope. U nastavku saznajte kako je raditi u ovoj kompaniji.

Svoje iskustvo rada u ovoj kompaniji podelila je sa nama Gorana Kitić, Vođa tima na montaži:

„U kompaniji Aptiv zaposlila sam se kako bih se isprobala u nekoj novoj delatnosti, potpuno suprotnoj od onoga što sam do sada radila. Kako je kompanija bila u samom razvoju, smatrala sam da samim tim postoji mogućnost da razvijem sebe u svakom pogledu pa samim tim i napredujem.

Aptiv Mobility iz ugla zaposlenih

U kompaniju sam došla kao operater i delom ispunila svoje ambicije ka napredovanju. Nameravam da svojim radom i usavršavanjem postignem još bolje rezultate i obezbedim sebi bolji plasman.

Dobrom stranom kompanije smatram to sto su vikendi slobodni, što se državnim praznicima ne radi kao i to da je plata redovna.“

Ukoliko želite da saznate više o kompaniji, iskustvima zaposlenih, beneficijama koje ostvaruju, kao i o trenutno otvorenim radnim pozicijama, posetite profil poslodavca.

Podelite na društvenim mrežama

Direktan link do vesti

Komentari na vest (3)


  • jovan jocic

    pre 4 godine i 2 meseca

    Ja sam dosta stvari čuo od ljudi iz mog mesta . Ne mogu da ocenjujem i da tvrdim tačno, ali velika većina (skoro svi) koji su radili tamo , savetuju me da ne idem u tu firmu, jer sam hteo da se i ja prijavim. Svi ti ljudi koji su tamo radili ,ja ih znam da i nisu ni neradnici ni nerealne osobe, tako da delimično mogu da im verujem da je takva situacija tamo i da sam odustao od prijave za posao. Naime ,, ne poštuje se dovoljno (tako reći nikako) marljiv i pošten rad ,jer se u odnosu na neradnika (nažalost ima i takvih) a i onih koji su na bolovanju često ne pravi velika razlika što se tiče plaćanja. Konkretno : jedan radnik te kompanije (sad već bivši) primio je platu samo 4ooo din . više u odnosu na onog koji je skoro ceo mesec bio na bolovanju (opravdano ili ne)!! Tako se gubi motivacija i želja za radom ,, mnogo imaju problema i sa obračunom plata dosta njih mi je to komentarisalo..Jer sam se ja raspitivao želeći da prikupim što više informacija... Ne mogu da tvrdim da je ovo 100% tačno, ali od onog što sam čuo zaključio sam da se ipak ne prijavljujem...

  • Radmila Jovic

    pre 4 godine i 2 meseca

    Ja sam takođe radila u kompaniji Aptiv 3 meseca i imam totalno drugacije iskustvo od kolege Igora. Ja sam strukovni inžinjer prehrambene tehnologije a radila sam kao operater u Aptiv-u. Na mene niko nije vikao, a lidere koji su vikali na druge kolege nisam slusala jer sam se trudila da radim najbolje što sam umela, u glavi sam pevala omiljenu pesmu i bilo mi je ok. Mislila sam i na svoje dete i kako jedva čekam da ga zagrlim i vreme je letelo... Nisam pravila greške nisam se šetkala po proizvodnji bez potrebe već sam uredno i savesno radila pa nisam imala problema. Jedini problem se javio što mi nisu produžili ugovor jer je smanjen obim posla, a zaista sam htela da radim i da se trudim. Eto toliko od mene. Nadam se da će nekome pomoći ovo sto sam napisala.

  • Igor Stanisavljevic

    pre 4 godine i 2 meseca

    Evo moje gledanje na aptiv. Ja sam radio u Aptivu u Leskovcu, 5 meseci. To je robijaska kompanija gde se krse sva radnicka, a i ljudska prava. Vikendi su slobodni samo na papuru (ugovoru) dok je u praksi potpuno drugacije. Terali su nas silom da radimo svaku subotu i ako po ugiovoru nismo morali, cak smo radili i po neku nedelju, ali ni to ne bi bio problem, nego da problem bude veci te subote nam nisu placali tj. ukoliko bi radili 4 suvbote mesecno, oni bi nam platili samo dve, kao da smo volonteri. Sto se tice atmosvere u kompaniji... radnik se oseca kao da je rob, tim/shit lideri motivisu radnike po principu "ako vam se ne svidja, znate gde je kapija". Ja sam po struci diplomirani ekonomista, smer marketing. Meni je menadzment prilicno dobro poznat, ali ja nigde u ni jednoj knjizi nisam procitao takav vid motivacije kao onaj koji daje pozitivne rezultate u prajsi. Vika je bila svakodnevna, tenzija bi se mogla osetiti non stop, tako da operateri pored onog fizickog napora bi dozivljavali i psihicki. Sto se tice radnih zadataka, po ugovoru i radnoj instrukciji svaki operater bi znao sta mu je posao, medjutim u praksi operater bi morao da radi sve sto im se naredi, bez obzira sta mu pise u instrukciji rada. Mnogi radnici su padali na sred linije i bilo bi primorani da nastave da rade. Ja sam jedan od njih. Pre no sto sam odlucio da dam otkaz u ovoj kompaniji od prisutne tenzije meni se slosalo, odveden sam u ambulantu koja postoji u sklopu firme, izmeren mi je pritisak 200 sa 100. Dali su mi lasiks, bromazepam, magnezijum i jos neki lek pod jezik. I vratili su me sa takvim pritiskom na liniju. Dva sata kasnije jer mi je bilo lose otisao sam kod doktorku opet, ona mi je dala jos 2 leka. Zamolio sam je da me oslobodi zadnja dva sata da ne radim jer se ne osecam dobro. Ona mi je odgovorila "izvini ali ja tako nesto ne mogu da uradim jer je takva politika firme, ako se slozi tim lider onda drage volje, nadam se da razumes". I rekla mi je da pozovem tim liderada dodje u ambulantu. Tim lider je otisla u ambulantu, porazgovarala sa doktorkom i kad se vratila rekla je "nastavi da radis ako ne mozes da postignes pozovi nekog operatera da ti pomogne". Pomislio sam Igore izdrzi jos ova dva sata, a od sutra ti oci nece videti. Onda sam otisao na bolovanje, poceo da pijem lekove za pritisak i dao otkaz. Takvo je moje iskustvo sa ovom kompanijom. Dve reci Robovlasnicka kompanija.