Sud i za ogovaranje


(Preuzeto sa sajta Večernje novosti - 18. 05. 2010.)

Šikaniranje, omalovažavanje, potcenjivanje radnih sposobnosti, postavljanje nedostižnih poslovnih zahteva, komentarisanje izgleda i „nepristojne ponude" - bilo koja od ovih situacija dovoljan je razlog da zaposleni svog kolegu ili nadređenog tuži za mobing. To pravo će im dati zakon o sprečavanju zlostavljanja na radu, o kome poslanici raspravljaju ovih dana. U utorak je bilo reči o amandmanima, a ako ovaj akt bude usvojen, njegova primena počeće narednog meseca.

Građani Srbije, tako, prvi put i formalno saznaju da u paketu sa kolektivnim ugovorom, toplim obrokom i platom, nije nužno dobiti i nervoznog šefa, osvetoljubivu koleginicu ili nasrtljivog kolegu i da će postojati zakon koji garantuje humanu radnu atmosferu, zaštitu od seksualnog, fizičkog i psihičkog zlostavljanja. A kada se neko i ogluši o njega, zakon predviđa kazne za zlostavljače.

Ne postoje precizni podaci o broju radnika u Srbiji koji trpe mobing, ali broj onih koji traže pomoć meri se hiljadama. Pomoć traže od nevladinih organizacija, inspekcije rada i Ministarstva za rad i socijalnu politiku. Samo NVO „Stop mobing" tokom 2009. godine javilo se 2.062 ljudi.

- Problem je što ljudi nekada i po tri godine trpe mobing. U početku ne prepoznaju o čemu je reč, a kasnije se plaše da reaguju, jer je u Srbiji bojazan od gubitka posla na vrhu liste strahova - objašnjava za „Novosti" Aleksandar Ilić, predsednik udruženja „Stop mobing", koje je i jedan od autora predloga zakona.

- Važno je, kaže naš sagovornik, da zaposleni reaguju na vreme, što znači da od mobinga nije prošlo više od šest meseci. Zakon predviđa da tada zajednički odrede medijatora koji pokušava da reši problem. Ako ne uspeju, sledi sudski spor. Zakon predviđa za mobera kaznu do 40.000, a za poslodavca do 800.000 dinara.

- Ovi iznosi se ne plaćaju žrtvi, već državi zato što se mobing uopšte dogodio, a žrtva tek po završetku ovog spora pokreće novi, po Zakonu o obligacionim odnosima, prema kome može da dobije odštetu do tri miliona dinara - napominje Ilić.

Na osnovu iskustva on navodi dva vida zlostavljanja na poslu. Češći je, kaže, onaj kada se na zaposlenog okomi neko ko je u hijerarhiji iznad, ali je perfidniji i teže se otkriva mobing kolega.

Posebna vrsta mobinga je ona koju poslodavac sprovodi pišući anekse ugovora o radu. Zakon o radu predviđa otkaz ukoliko radnik ne potpiše aneks koji mu poslodavac nudi. A u aneksima, pokazala je praksa, može da piše svašta. Čak i da zaposleni ne sme da se udaljava više od jednog metra od svog radnog mesta, iako je, pretpostavlja se, toalet znatno dalje.

Sa ovakvim i sličnim primerima žrtve mobinga svakodnevno se javljaju i Ministarstvu za rad i socijalnu politiku, koje je i predlagač Zakona o sprečavanju zlostavljanja na radu. Kako se više priča o ovom problemu, to je i broj poziva veći. Zato je, prema mišljenju Snežane Lakićević-Stojačić, državnog sekretara u ovom ministarstvu, donošenje ovog zakona izuzetno važno.

- Nadam se da ćemo tako bar malo ublažiti strah ljudi od gubitka posla, koji čini da trpe mnogo više nego što bi morali. Velika nezaposlenost tera ljude da pristaju na stvari koje su suprotne Zakonu o radu - zaključuje Snežana Lakićević-Stojačić.

Psihologija straha

I. K. (49) bila je zaposlena u biblioteci u jednom malom gradu. Mobing je počeo kada je zaposlena nova direktorka, izabrana po partijskoj liniji, koje je bila manje obrazovana od I. K. Počelo je svakodnevno šikaniranje, davanje besmislenih zadataka. Svakog drugog meseca kažnjavana je sa po 10 do 20 odsto smanjenja plate. Nije pozivana na jutarnje sastanke, gde se dogovara o poslu, a kada bi rekla da nije upoznata sa nečim što je rečeno na sastanku, komentar bi bio da mora da se raspituje, a ne da drema. Kulminacija višemesečnog mobiranja bila je kada je I. K., sa lekarskim nalazom da je alergična na buđ i prašinu, prebačena da radi u arhivi. Nakon toga je dobila otkaz sa obrazloženjem da je bila nužna racionalizacija. Posećuje psihijatra i ima povišen pritisak.

Duplo više žena

Od 2.026 žrtava zlostavljanja na poslu koje su prošle godine potražile pomoć NVO „Stop mobing", 1.360 bile su žene, a 702 muškarci. Njih 775 bilo je starosti od 20 do 30 godina, 542 od 30 do 40 godina, 467 od 40 od 50, 250 od 50 do 60 i 20 u sedmoj deceniji života. Čak 1.342 zaposleno je u državom sektoru, a 720 kod privatnika.

I. Mićević

Podelite na društvenim mrežama

Direktan link do vesti

Komentari na vest (1)


  • djna

    pre 16 godina i 1 mesec

    ja sam imala iskustava takve prirode, ustvari zbog toga dobijam i otkaz. Tesko je biti zensko u ovom bolesnom svetu i vremenu, gde jedan deda od sezdeset godina misli da pare i povisica svuda prolazi..kad ce se to regulisati? kad ce obican radnik imati prava? A zene pogotovo. Zbog nekolicine njih koje su spremne da daju svoju dusu i telo,, i mi ostale okarakterisane smo kao...ma uzas! Volela bih da se pridruzim nekoj organizaciji koja se bavi suzbijanjem tog zla.