Da li biste radili psihološki test na konkursu za posao? Neki psiholozi kažu da ne bi!


(Preuzeto sa sajta BIZLife - 14. 03. 2016.)

Da li biste potencijalnom poslodavcu dozvolili, da pored poslovnih kvalifikacija, zaviruje u vašu dušu? Neki od psihologa kažu da ne bi. Prenosimo vam viđenje psihologa Dalea Hartleya sa sajta Psychology Today.

„ Ja sam psiholog koji se bavi organizacijom u industriji. Ako hoću, mogla bih da budem kvalifikovana da razvijam i upravljam psihološkim testovima za kandidate za posao. Dok god su testovi validni i pouzdani i nisu nepravedni prema „ranjivim“ grupama – manjinama, ženama u nekim slučajevima, ljudima preko 40 godina, oni su legalni. Mnoge kompanije koriste takve testove da procenjuju kandidate kao i trenutno zaposlene za moguće unapređenje.
Međutim, ni pod kakvim uslovima nikada ne bih radio ovakav test ako bih se prijavljivao za posao. Pre nego što objasnim zašto, želim da ukažem na razlike između psiholoških testova i svih ostalih testova koji se mogu primenjivati na kandidate za posao kao što su testovi kognitivne sposobnosti, testovi spretnosti ili za neke pozicije test opšte informisanosti.

Na primer, tekst kognitivne sposobnosti procenjuje stvarna znanja kandidata, recimo da izračuna procenat nečega, vrednost, itd. U medijima je važna opšta informisanost kao i pismenost...

Psihološki testovi su drugačiji, jer zaviruju u naše najdublje misli, strahove, želje, i nesigurnosti. Ako se takav test radi u našu korist – na primer, kao deo procene i lečenja od strane terapeuta – onda ima smisla raditi ovakvu proveru. Međutim, kada mi stranci zatraže da im dozvolim da mi seciraju dušu, ne za moje dobro nego za njihovo, onda ja kažem ne. Imam mnogo primedbi na ovakve testove koji se koriste za testiranje kandidata za posao:

Kako da znam da je ovaj test validan i pouzdan? Ko tumači rezultate, i kako da znam da je taj neko kompententan za to?

Ko će videti rezultate?

Šta žele da otkriju o meni kroz ovaj test a ne može se otkriti drugim, manje nametljivim metodama?

Kako da znam kakav će uticaj (i da li će) rezultati testa imati na moju prijavu?

I moje prioritetno pitanje:
U interesu transparentnosti, zašto se rezultati testa ne bi podelili sa mnom? Ako moj psihološki profil ne treba da me se tiče, zašto bi se onda ticao drugih?

Živimo u vremenu kada mnogi poslodavci misle da imaju pravo da zahtevaju lozinke za profile na društvenim mrežama zaposlenih. Ovome se usprotivilo „Society for Human Resources Managment“. Zar ne mislite da vaše lične misli i osećanja zaslužuju barem onoliko zaštite kao i vaši nalozi na društvenim mrežama?

Argument koji HR-ovi koriste kada primenjuju psihološke testove na zaposlene jeste da kompanija i organizacija imaju legitiman interes da pronađu ili sačuvaju osobu koja se uklapa kako u posao tako i u celu organizaciju. Slažem se da je ovo važno, ali sa dva ograničenja.

Prvo, interes kompanije u dobijanju osobe koja se uklapa u posao i organizaciju nije ispred našeg interesa na privatnost i poštovanje ličnih granica.

Drugo, pre nego što se uopšte pojavi kao tema uklapanje osobe u organizaciju i posao, mislim da kompanije i organizacije treba da budu ta odgovarajuća sredina za zaposlene koji će tu raditi."

Podelite na društvenim mrežama

Direktan link do vesti

Komentari na vest (14)


  • dare

    pre 9 godina i 1 mesec

    lako je pametovati, ako ne pristaneš na testiranje automatski odustaješ od mogućnosti da konkurišeš za zaposlenje...
  • Djura

    pre 9 godina i 1 mesec

    ovo je cist bezobrazluk i maltretiranje ovog naroda koji je sistemski unistavan na psihickom duhovnom i materijalnom planu od pocetka na ovamo od nazovi prekonocnih gazda koji su se obogatili na veoma cudan i sumnjiv nacin, od preostalo radno sposobnog stanovnistva im mozemo pozeleti Boziju pravdu jer od ove drzavne nema vajde jer nju kupuju za male pare.
  • Seeker

    pre 9 godina i 1 mesec

    Bravo! Bravo, zaista!
  • sanja

    pre 9 godina i 1 mesec

    Iskreno mislim da kod nas pola firmi koje daju te testove, daju ih čisto na osnovu politike firme i ne znaju ni da ih tumače. Imaju neke šablone koji bi trebalo da im daju neku sliku ali čisto sumnjam da dobijaju prave rezultate. Svi ti HR menadžeri su daleko od psihologa. Ja sam radila prave testove i dobila rezultate, znam ko sam i šta sam ako se to njima ne dopda, možda je i bolje da ne počinjem da radim u takvoj sredini.
  • pre 9 godina i 1 mesec

    САГЛАСАН
  • Aca

    pre 9 godina i 1 mesec

    U pravu je coovek, ali od toga nema nista. Ja gde god sam konkurisao za posao, tamo su trazili i psiholoske testove i to ne jedan, vec nekoliko. Iz iskustva prijatelja znam da ne postoji osoba koja je konkurisala za neki posao, a da nije radila psiholoske testove, bilo da je konkurisala za posao u pekari, u IT industriji, pravosudju, bankarstvu, menadzerstvu. Mislim, zna se kako se ti testovi rade - odgovaras onako kako onaj ko ti je dao pitanja zeli da odgovaras, tako da ne znam koja je poenta da dobiju te rezultate. Sigurno neko ko misli da cuje glasove ili da su svi u zaveri protiv njega, da ga prate i sl. to nece napisati na tom testu, jer zna da je time izgubio sansu za posao :) Ali, vecina "testova opste kulture" su jos veci debilizam od ovih, jer daleko da se u njima testira opsta kultura, vec su samo paravan da kandidati koji imaju tacne odgovore pre testa tu izvuku poene ili da se kandidati odbiju kao neodgovarajuci. Mislim, ko iz te opste kulture zna koliko godina zivi africki slon ili koji je kurs kuvajtskog dinara u odnosu na svajcarski franak, kog tacno datume je bila bitka kod Termopilskog klanca i kako se zvao Aristotelov deda?
  • Svetlana

    pre 9 godina i 1 mesec

    Умал заборавих - пре једно двадесетак година неки власник фирме за превоз - ауто-превозник (ТЦ Стари МЕРКАТОР) тражио је секретарице. Једно од питања је гласило: " Да ли би сте у мини сукњи прали газдин ауто?"
  • Svetlana

    pre 9 godina i 1 mesec

    Конкурисала сам у беби сервису за посао "беби-ситерке" (дадиље); радила сам тестове који се тамо раде и одређују да ли неко може да ради са децом. СЛАЖЕМ СЕ! Требало би да сви који раде са децом прво прођу тестове - АЛИ ОДГОВАРАЈУЋЕ! Ја сам на том тестирању имала десетак питања како их се понашала у одређеним ситуацијама (карикирам: када ми приђе газдин пас; када ми се не свиђа храна спремљена за топли оброк...) Остали део теста је био ДЕО ТЕСТА КОЈИ КОРИСТИ МЕНСА - тестови логистике, где сам ја као члан МЕНСА-е прошшла са најбољим резултатима. Ја волим децу, а и она мене, била сам добра дадиља деци, АЛИ нисам била добра баби која се у једном моменту осетила запостављеном јер се "њено" унуче "везало" за мене. На наговор мајке-бабе, мајка наговори мужа и ја добијем отказ јер: "ЊЕН СУПРУГ ЈОЈ УЗИМА САВ НОВАЦ КОЈИ ДОБИЈЕ ОД НАС!!!!!!!" Чак и да је то била истина, а није. Он је мени донирао превоз до примања прве плате, која је каснила, по нижој цени од тржишне урадио им је ограду на тераси... а све у циљу добрих односа, и надао се, породичне атмосфере која треба да влада у таквој врсти посла. Моја послодавка није нашла за сходно ни да ме обавести о прекиду рада од стране породице која ме је преко њене фирме ангажовала и још ми је речено да немам право на плату за тај месец (који сам одрадила) јер је "породица" незадовољна!? а није прошло 6 него само 4 месеца како сам радила за њих. У нормалном свету довољно је 2-3 недеље да се види да ли неко одговара за неки посао или не! ПО МЕНИ ВЕЋЕ ЈЕ ПИТАЊЕ КОМ ПОСЛОДАВЦУ ДОЗВОЛИТИ ДА РАДИ ТЕСТОВЕ!!!!!!
  • Vesna

    pre 9 godina i 1 mesec

    Da Vlado, potpuno ste u pravu. I ja sam nedavno imala slicno iskustvo sa firmom, koja pere pare preko tzv. legalnog posla. Nisam mogla da verujem koji sistemi se koriste za maltretiranje, ispiranje mozga itd. Izgleda da je uveliko doslo vreme matrixa. Sve je programiranje, t.j. pokusaj. Mislim da su ljudi na ovim prostorima jos uvek bistrog uma, iako znakove psihoze vidimo na svakom koraku! Jedino ostra podela izmedju dobra i zla moze doneti spas!
  • Vlado Jovanov

    pre 9 godina i 1 mesec

    Mnogi poslodavci, ne svi, u trci za što većom zaradom poput Baje patka iz crtanih filmova, u najgorem smislu, zaboravili su šta je čovečnost, da onog koga zapošljavaju treba da prihvate i da poštuju njegovu ličnost i da pružaju primer zaposlenima, da bi ih zaposleni takođe cenili i poštovali, a ne da budu omraženi i da zaposleni jedva čekaju da prođe radno vreme kako ne bi bili u kontaktu sa poslodavcem. Takvi poslodavci NELJUDI vrlo pažljivo biraju psihički profil osobe koju će da zaposle, ispitaju sve što mogu, pa rade čak i neke od testova, najmanje ih zanima koliko ta osoba zna i koliko je stručna, to je za njih sporedno, oni misle naućiće to zaposleni. Ustvari ispituju koliko je kandidat tolerantan i gde mu je granica pucanja. Slatkorečivi su i neverovatno ljubazni, glume na početku, to su pravi vukovi u jagnjećoj koži. Kako vreme prolazi hvataju sve veći zamah , kasnije kad Vas bolje upoznaju sve više Vas maltretiraju, koriste svaku priliku da ponize zaposlene, koji moraju da ćute i trpe u strahu da ne ostanu bez posla. Ti neljudi su prodali svoju dušu za novac i misle da sa njim mogu bukvalno ama baš sve, kao da je novac božanstvo . Maksimalno zloupotrebljavaju ova krizna i mutna vremena i psihički i na svaki drugi način maltretiraju zaposlene, koji se trude da rade, pošto poto kako bi sa svojom porodicom nekako preživeli ova teška vremena. U Srbiji se o tome ne govori čak i sami zaposleni iz takvih firmi ćute i trpe kao u logoru i nikom to ne govore. Sam sam bio žrtva takve psihičke torture, nisam mogao da verujem gde sam došao, kao da sam došao u logor. Čak i zaposleni između sebe minimalno komuniciraju samo koliko je neophodno, otuđe se i više ne veruju nikom u radnom okruženju. Potom sam počeo sam da se preispitujem da li je sa mnom sve u redu. Izdržao sam godinu ipo dana i jedva se otresao psihičkih siledžija, kao hijene su, ne odustaju. Zaposlio sam se potom u drugoj firmi i čim sam video da i tu smrdi nečoveštvom otišo sam posle mesec dana. Potom sam se zaposlio u trećoj firmi, tu sam se psihički stabilizovao i stao na loptu, odahnuo i rekao hvala ti bože ovo je normalna firma, ali nisam imao sreće pogodio me je infarkt posle dva meseca kao zakasnela reakcija organizma na preživljeni stres. Kad čovek preživi sve ovo kao da je bio u ratu. Da već nisam imao pozitivna iskustva u privatnoj firmi te veličine, gde sam ranije radio 8 godina, da sam mlad i da sam se prvi put zaposlio mislio bih da to tako treba da bude. Zato Svaka čast onim poslodavcima koji su ostali ljudi i da kažemo normalni, koji poštuju zaposlene i zaposleni njih, Poštovanje je uzajamna stvar,u takvim firmama zaposleni rade dugo godina i nema čestih fluktacija zaposlenih. Da smo normalna država, inspekcija rada bi trebalo da kontroliše i sankcioniše poslodavce sa velikom fluktuacijom zaposlenih, to je signal da tu nešto smrdi i da je to signal za alarm za mobing nad zaposlenima. A ne kad sam ja ostao nezaposlen onda u NSZZ Srbije nisu hteli da mi priznaju pravo na nadoknadu zato što sam saminicijativno menjao firme u zadnjih godinu dana. Kako ih ne bi menjao da je sve bilo kako treba. Država je ta koja u stvari svojim ne funkcionisanjem institucija i famoznim zakonima o radu stimuliše mobing nad zaposlenima a samo je deklarativno protiv njega, ona ustvari omogućava takvim poslodavcima da maltretiraju zaposlene kao u logoru. Da prethodno nisam radio u normalnoj privatnoj firmi gde smo svi bili kao jedna porodica mislio bih da je ovo što sam preživeo normalno, ali nije.