Nebojša Matić: Od nule do menadžera godine i firme u kojoj se radi četiri dana u nedelji

Autor - Konstantin Radulović | Želim da napredujem u karijeri

avg 05

Radna nedelja u kojoj ste na poslu četiri dana, a ostalo odmarate, za mnoge je utopistička ideja bez realnih izgleda da se ostvari, ali za zaposlene u „MikroElektronici“ ona je nešto najnormalnije. Vlasnik ove uspešne kompanije, Nebojša Matić, uspeo je da sprovede u delo ideju koja odgovara njemu kao poslodavcu, ali naročito zaposlenima, jer imaju više vremena za sebe. 

Ta ideja, inače, samo je jedna od mnogih koje je tokom preduzetničke karijere uspeo da ostvari ovaj diplomirani inženjer elektrotehnike i dobitnik nagrade za najboljeg menadžera u 2023. godine po izboru Srpske asocijacije menadžera. Za Infostudov serijal „Moj prvi posao“ Matić otkriva kako je izgledao njegov poslovni put. 

– Svaki posao kojim sam se bavio bio je u vezi sa elektronikom, ali to ne znači da pre toga nisam ništa radio. Recimo, još kao mali, pomagao sam dedi tako što sam nosio džakove, ali za to nisam dobijao novac, već je to više bilo u naturi. Konkretno, u zamenu za taj trud dobijao sam lubenice. Ali, i to je za mene bilo podjednako važno. Zapravo, mislim da problem kod mladih ljudi i jeste u tome što uopšte ne razmišljaju da bilo šta urade bez nadoknade. Kod njih neplaćena praksa uopšte ne postoji. A, to je tako pogrešno, jer uopšte ne shvataju koliko iskustva tu mogu da steknu – kaže Matić na početku razgovora za Infostud. 

Mogao sam da prevarim štampariju, ali samo jednom i nikad više

U današnje vreme pokretanje sopstvenog biznisa uglavnom ima tri koraka – kreiranje ideje, pronalaženje finansijera i osnivanje startapa. Devedesetih godina, kada je naš sagovornik ulazio u preduzetničke vode, to je izgledalo mnogo drugačije i neizvesnije.  

Novac je danas dominantan i došli smo u situaciju da se poštuju samo oni koji ga imaju, dok se ne cene ljudi koji ga nisu stekli, bez obzira koliko su vredni i koja znanja poseduju. A kada sam ja kao student odlučio da pokrenem časopis pod nazivom „Mikroelektronika“ nisam imao dinara, ali sam imao ideju na koji način do njega da dođem – ističe Matić i dodaje:  

– Odlučio sam da odem u štampariju i pitam vlasnika da mi besplatno štampa list, a da ću mu dati novac kad budem zaradio od reklama. Kasnije mi je rekao da je video da sam lud, ali da mu nisam delovao kao prevarant. Rizikovao je tih 2.000 maraka, a ja sam mu, naravno, novac zarađen od reklama uredno prosledio. Mogao sam da ga prevarim jednom i sav profit zadržim za sebe, ali samo tada i nikad više.  A ovako smo uspostavili saradnju. I znate šta?  Taj štampar je kasnije sa mnom zaradio mnogo više od toga što je uložio – navodi  on. 

Nebojša Matić podseća da suština pomenute priče nije samo u tome da imate ideju, već da „imate ideju kako da je realizujete“.  

– Mladi su puni inicijativa i to je zaista dobro, ali ona je samo 10 odsto uspeha, dok je ostatak realizacija. To je kao u sportu, gde talenat bez rada ne znači ništa. Morate da radite da biste ostvarili ono što ste naumili. Realizacija ideje je veoma težak i zahtevan posao – navodi Matić. 

Ukoliko radite za sebe imate ogroman početni kapital 

Zanimljiv je i način na koji naš sagovornik gleda na pokretanja novih startapova i kakav savet ima za one koji se u to upuštaju.  

– Postavimo stvari ovako, ako tri prijatelja imaju ideju za startap i računaju da je njihova grupna plata, primera radi, 10.000 evra mesečno sa porezima i doprinosima, a oni pristanu da prvih godinu dana rade besplatno i nastave da žive kod mame i tate, onda oni imaju početni kapital od 120.000 evra u tih godinu dana. A to nije malo zar ne? Međutim, problem je što većina njih neće da pristane da radi bez plate iako je to za njihovu budućnost – smatra on. 

Kako navodi, kada se kroz naporan rad dođe do realizacije i cela priča pretvori u ozbiljan biznis, nikako se ne treba uspavati, jer čovek mora da bude spreman za novi početak. 

– Časopis „Mikroelektronika“ je prestao da izlazi tokom bombardovanja, budući da je naplata od reklama stala. Tada sam odlučio da napišem stručnu knjigu o elektronici, a onda sam napravio prvi razvojni sistem i priča se zavrtela oko hardvera i softvera, čime se i danas bavim. Organizovali smo kompaniju jako dobro i došli do zaključka da je bolje da radimo kraće i efektivnije nego duže, a manje produktivno. Sve je transparentno, zna se ko je koliko uradio i ukoliko neko zaostaje tim ga se samostalno oslobodi, jer ih koči i oduzima im slobodno vreme koje mogu da imaju. To daje sjajan rezultat i tako ćemo i nastaviti – istakao je Matić. 

O autoru: Konstantin Radulović

Pune dve decenije radio kao sportski novinar u nekoliko beogradskih i novosadskih medija i izveštavao sa velikog broja događaja, uključujući tri finala Lige šampiona. Voli da piše, specijalno intervjue i reportaže, a trenutno radi kao kopirajter i prebacuje se u svet digitalnog marketinga.