Posao advokata je već decenijama među atraktivnijim, posebno među mladima. To možda i ne čudi, ako se zna da iskusniji advokati mahom dobro zarađuju.
Skupo odelo, kravata i aktovka kod muškaraca, uvek doterana i uredna frizura žena i trenutak kada dominiraju u sudnici izlažući odbranu svog klijenta, scene su koje mnoge podstaknu da požele da se nađu u ovoj ulozi.
Klijentima pružaju savet, mišljenje ili uslugu, i očekuju pomoć, tako da moraju da barataju znanjem iz različitih oblasti. Drugi ih doživljavaju kao osobe koje poznaju gde su granice zakona, a da bi to postigli treba da imaju znanje, koje se stiče tokom školovanja, i iskustvo, koje dobijaju kroz praksu.
Advokatska karijera počinje tek kada se završi Pravni fakultet, čime dobijaju status diplomiranog pravnika. Za sticanje zvanja advokata potrebno je radno iskustvo na poslovima pravne struke u trajanju od dve do četiri godine, nakon čega mogu da polažu pravosudni ispit, a potom i advokatski ispit.
Vladimir Božić, koji kao samostalni advokat radi tek godinu dana, i Ivana Stefanović, koja je u ovoj profesiji desetak godina kažu da ovaj put nije ni kratak ni jednostavan, ali smatraju da se trud isplati. Kako navode za Infostud, posao advokata je izuzetno uzbudljiv i lep, i stalno ima nešto novo da se nauči.
Vladimir je završio Pravni fakultet u Beogradu 2018, a danas je iza njega period koji je bio pun izazova – od diplome do otvaranja sopstvene kancelarije.
– Svaki budući advokat mora da prođe pripravnički staž, kada uči o tome kako treba da se postavi u određenim situacijama i tako stiče nova znanja iz prakse, ali i samopuzdanje, koje je ključno u daljoj karijeri. Pripravnički staž može da traje najduže četiri godine, a nakon dve godine rada u advokaturi ili ostalim granama pravosuđa stičese uslov za izlazak na pravosudni ispit. Veliki utisak na mene je ostavilo prvo pojavljivanje na sudu. Uglavnom to bude zajedno sa principalom, advokatom kod koga pripravnik obavlja pripravnički staž. Pristup sudu obiluje pravilima i svečanom formom – navodi Božić.
On naglašava da je pravosudni ispit samo jedan od uslova za upis u imenik advokata u nadležnoj komori i dodaje da je potrebno položiti i advokatski ispit, s tim što svaki pripravnik ima pravo da izabere između dve opcije – da li će ga polagati pred ispitivačima nadležne komore ili Advokatske komore Srbije. Kada Upravni odbor odobri, polaže se zakletva kojom se uz svečanu ceremoniju zvanično mladi advokati upisuju u imenik advokata.
Božić smatra da najveći problem na početku karijere predstavlja nedostatak informacija o tome kako i gde početi s obzirom da advokatura kao profesija ima striktna pravila, a jedno od njih je zabrana promocije i reklamiranja ove profesionalne delatnosti.
– Na početku su neophodna ulaganja – da se iznajmi prostor, ukoliko nemate svoj, zatim kancelarijski materijal, a tu su i troškovi odlazaka na ročišta u drugim gradovima. Dobar početak za rešavanje ovakvih problema mogu biti razne subvencije i podsticaji za započinjanje sopstvenog biznisa. Postoji i obaveza plaćanja poreza, koja u Beogradu u prvim godinama advokature košta između 20.000 i 30.000 dinara mesečno. Ipak, sve navedene dažbine ne mogu da vas nateraju da odustanete koliko može da vas pogura i podigne zadovoljstvo i sreća kada svom klijentu pružite uslugu na pravi način ili kada za njega dobijete oslobađajuću presudu – kaže Božić.
On smatra da je to inicijalna motivacija svih kolega koji su uspešni u ovom poslu, a da novac dolazi samo kao posledica tog uspeha. Pravila igre su postavljena tako da svakom treba pružiti pravnu pomoć, dok se ne dokaže da je kriv.
– Najsvečaniji deo advokature je pristupanje sudu, kada zastupate ili branite nečija prava ili interese pred državom i zakonom. Tome prethodi proces pripreme za ročište, što predstavlja uloženo vreme u analizu predmeta, odabira procesne strategije, upoznavanje sa materijom, ali i čitanje o oblastima koje nisu pravne, ali su vezane za sam postupak. Sam ulazak u sud budi određenu tremu, ali ako volite svoj posao ona nestane onog trenutka kada vas prozovu da uđete u sudnicu. Postupak pred sudom podleže formi, tako da u velikoj meri možete da pretpostavite šta možete da očekujete, a sa iskustvom se stepen samopouzdanja pojačava. Ukoliko je u pitanju prvo ročište ono je uvek pripremno i na njemu se iznose dokazi obe strane – objašnjava ovaj mladi advokat.
Božić napominje da su za advokaturu izuzetno važne razvijene retoričke sposobnosti i veština da se napravi balans između toga da je advokat otvoren za nova mišljenja, a da nije podložan uticajima sa strane. Dodaje da je potrebno znanje iz psihologije ličnosti, što može biti ključno kod ispitivanja svedoka ili prepoznavanja odnosa okrivljenog i žrtve. Za korporativno pravo poželjno je poznavanje ekonomije, organizacije posla i revizije.
Božić ukazuje i da niko ne može sam da uspe ni u jednom poslu, pa ni u ovom, i ističe podršku i pomoć koju dobija od svoje kolegince Aleksandre Bevenje s kojom zajedno radi.
Advokat Ivana Stefanović radi sa kolegama iz zajedničke advokatske kancelarije TSG, koju su 2000. godine osnovali srpski advokati međunarodne orijentacije, u vreme kada se tržište otvorilo za strane investitore. Ona kaže da su različita iskustva u vezi sa otpočinjanjem samostalne advokatske karijere i da poznaje advokate koji su to uradili neposredno nakon upisa u imenik advokata, ali i one koji dugogodišnje karijere sa uspehom razvijaju kao članovi zajedničkih kancelarija ili ortačkog društva. TSG savetuje renomirane međunarodne kompanije u njihovim investicijama u Srbiji.
– Stručne oblasti u kojima danas najviše zastupam klijente su radno, korporativno i pravo stranaca. Imenovana sam i za medijatora pre pet godina. Sreća današnje advokature jeste raznolikost ponude i potražnje na našem tržištu, odnosno mogućnost izbora pojedinca u kom pravcu želi da razvija svoju karijeru. Ima dovoljno mesta za sve, postoje izuzetni advokati koji rade kao pojedinci koji zastupaju klijente u više pravnih oblasti. Međutim, sve je više onih koji se udružuju u zajedničke advokatske kancelarije ili kao članovi advokatskog ortačkog društva, koji se usko specijalizuju za posebne oblasti prava. Lično sam pristalica toga, jer smatram da udruženi znanjem, iskustvom i individualnim razlikama, možemo više da postignemo i da radimo bolje – navodi Ivana Stefanović.
Smatra da dobar advokat osim stručnih kompetencija, mora da poseduje znanja i iskustva u oblastima u kojima zastupa klijente, ali i da mora pronaći vremena da razume suštinski njihovo poslovanje, pre nego što počne sa davanjem saveta.
– Za uspešnu saradnju advokata i klijenta, u bilo kojoj oblasti prava, neophodna je atmosfera uzajamnog poverenja i saradnje. Advokat bi morao da nastupa s velikim razumevanjem i odgovornošću, da preuzima aktivnu ulogu u zastupanju svojih klijenata, pružajući pritom savet koji u potpunosti odgovara njegovim potrebama – smatra Stefanović.
Ona ističe i da dobar advokat mora da poseduje i određene ljudske osobine kako bi uvek mogao da se „stavi u cipele“ klijenta.
– Moj utisak je da advokat mora imati natprosečnu upornost, empatiju i želju da pronađe najbolje rešenje u svakom pojedinačnom slučaju – kaže Ivana-
Prema njenom mišljenju, u odnosu na druge poslove, nisu potrebna velika ulaganja za započinjanje advokatske profesije.
– Advokatura je delatnost u kojoj zaista možemo reći da je „samo nebo granica“ kada je u pitanju zarada. Svakako, brojni su faktori koji utiču na visinu prihoda pojedinca u advokaturi, ali do sada nisam upoznala advokata sa stručnom ekspertizom koji nije uspeo da unovči svoje znanje. Ono što lično smatram najvećom privilegijom advokatske profesije su stalni izazovi, konstantan rad na sebi i napredak, pomeranje ličnih granica, kao i veliki raspon mogućnosti u pogledu ostvarivanja prihoda – kaže Stefanović.
Ona smatra da su u advokaturi jednake šanse pružene ženama i muškarcima, odnosno da suštinski u obavljanju advokatske profesije nisu prisutne razlike u polovima i napominje da smo svedoci da su i u domaćoj i u međunarodnoj advokaturi žene eminentni stručnjaci.. Međutim, dodaje da je nesumnjivo da je u obavljanju advokatske profesije ženama znatno izazovnije iz ugla organizacije profesionalnih i porodičnih obaveza.