SRĐAN ŠAPER: Put od rock scene do marketinške dominacije

Autor - Redakcija Poslovi Infostud | Želim da napredujem u karijeri

avg 14

Pre malo više od četiri decenije, u izdanju zagrebačkog Jugotona, izašao je kultni album grupe „VIS Idoli“, osnovane tek dve godine ranije. „Odbrana i poslednji dani“, kako je nazvan, kasnije će biti proglašen najboljim rok albumom svih vremena u bivšoj Jugoslaviji, a grupa Idoli, postaće sinonim za novi muzički pravac na ovim prostorima.

Ime Srđana Šapera, jednog od osnivača Idola, osim za muzičku karijeru, vezuje se svakako i za onu marketinšku, u kojoj uspešno pliva decenijama.
Njegova I&F Grupa spada u red vodećih marketinških i komunikacionih sistema u EU, posluje u Jugoistočnoj Evropi i nordijskom regionu i zapošljava oko 600 talentovanih profesionalaca.

Ipak, svoj prvi honorar Šaper nije zaradio ni u muzici, ni u marketingu, a ni na filmu, iako je završio filmsku i TV režiju na beogradskom Fakultetu dramskih umetnosti (FDU).

– Još kao srednjoškolac povremeno bih držao časove srpskog jezika ili preveo nešto sa engleskog za prijatelje, ali to je bilo sve sitno pa niti bih to mogao da nazovem poslom, niti novac koji sam zaradio nekim ozbiljnijim honorarom. Prvi značajniji novac, pre muzike, zaradio sam kao dvadesetogodišnjak, tada student medicine. Radili smo obične fizičke poslove, preko Omladinske zadruge, u pitanju je bilo opremanje Sava centra i hotela Interkontinetal koji su se tada gradili – kaže Šaper za Infostudov serijal Moj prvi posao.

Ko će da čeka do slova Š

On dodaje da je te, 1979. godine, Beograd bio domaćin Godišnje Skupštine MMF-a i Svetske banke, a skup se dešavao baš u Sava centru.

– Angažovani smo kao kuriri i ispomoć delegacijama koje su došle na događaj – kaže Šaper. 

Naš sagovornik je na ovom događaju zapravo bio kurir delegaciji Novog Zelanda, koja je predsedavala Godišnjom Skupštinom Svetske banke i MMF-a, ali taj posao nije dobio jednostavno. 

– Posao se dodeljivao po azbučnom redu, a pošto moje prezime počinje slovom Š, ispalo je da ja među poslednjima dobijam angažman, odnosno da će mi pripasti neki sitni poslovi, kada se sve ostalo već raspodeli. Zato sam se menjao sa nekim ko se prezivao na A, pa sam tako dobio taj posao. Bile su to jako zanimljive dve sedmice, ostalo mi je u sećanju rukovanje sa Robertom Meknamarom, tadašnjim predsednikom Svetske banke, čovekom koji je neko vreme bio američki sekretar za odbranu i smatra se inicijatorom vijetnamskog rata – priča nam Šaper dodajući da je od honorara sebi mogao da priušti neku novu garderobu. 

Nesuđeni neuropsihijatar

Grupu Idoli osnovao je, zajedno sa Vladom Divljanom i Nebojšom Krstićem već naredne godine, a nedugo nakon otpočinjanja muzičke karijere doneo je odluku i da studije medicine zameni režijom. 

– Medicina me je privlačila zbog svoje širine, smatrao sam da njome mogu da povežem svoje interesovanje i za prirodne i za humanističke nauke, voleo sam da čitam Junga i želeo da postanem neuropsihijatar. Ali sam onda u nekom trenutku shvatio da ne mogu na više frontova, ne mogu da budem i muzičar i lekar, medicina zahteva celog čoveka, moraš joj se posvetiti da bi bio uspešan u tome. U međuvremenu se desila i neka promena u načinu studiranja koja je podrazumevala da moram redovno da idem na predavanja i redovno da učim, a ja sam ipak više bio kampanjac. Zato sam odustao i prešao da studiram filmsku režiju, jer mi se činilo da nudi širinu kao i medicina, da  obuhvata i književnost i kreativnost, ali i organizaciju, i režiju i produkciju. U isto vreme si i šef i šegrt – navodi Šaper. 

Iako je po obrazovanju režiser, Šaper nije režirao nijedan film, ali jeste glumio u kultnim jugoslovenskim ostvarenjima poput filmova „Davitelj protiv davitelja“ i „Dečko koji obećava“. Ipak, muzika je u to vreme bila njegova glavna preokupacija.

Idoli su nastali 1980. i do njihovog raspada živeo sam od muzike. Dobijali smo honorare od autorskih prava, od koncerata i nastupa, od izvođačkih prava, od gostovanja u TV emisijama. Sećam se da smo se bili učlanili u Udruženje muzičara u Pančevu, pa smo tako plaćali sebi doprinose za penzijsko i zdravstveno – priča Srđan za Infostud.

Divljan se prvi osamostalio

On navodi da honorari ipak nisu bili na početku dovoljni da bi se od njih moglo samostalno živeti. 

– Vlada (Divljan) se prvi među nama osamostalio. Kupio je malu garsonjeru od 15 kvadrata, pa je počeo da živi sam. Ja sam zarađivao dovoljno da mogu da finansiram svoje potrebe, ali sam i dalje živeo kod roditelja.. Ako, dakle, izuzmemo stan i hranu, imao sam dovoljno za sebe. Posle tri godine bavljenja muzikom kupio sam sebi prvi automobil, polovnog Spačeka – seća se Šaper. 

Mada se i posle raspada Idola muzici vraćao još dva puta, najpre je sredinom 80-ih sa Nebojšom Krstićem osnovao bend “Unutrašnja imperija”, a onda 90-ih godina i “Dobrovoljno pevačko društvo”, može se reći da je pravi posao Srđana Šapera usledio tek kada je ušao u svet marketinga.

Frilenser do svoje 34.

Na pitanje da li je marketinške sklonosti pokazivao još u Idolima, odnosno da li je on zapravo bio glavni promoter i marketinški guru benda, Šaper odgovara:

– Nisam, time smo se bavili svi zajedno. U marketing sam ušao nakon završenog fakulteta, kada sam zajedno sa svojim prijateljima Borisom Miljkovićem i Branimirom Dimitrijevićem osnovao radnu zajednicu, jer tada nije mogla da se osniva privatna agencija, koja se bavila reklamnim spotovima. Tako sam ušao u svet marketinga i narednih deset godina života, dakle do 34. godine živeo sam kao frilenser. Sam sam sebi uplaćivao radni staž, radio sam lepe i kreativne stvari, zarađivao od njih solidno, ali to je sve bio posao od danas do sutra – kaže Šaper. 

Potreba za sigurnošću i stalnim poslom navela ga je da osnuje prvu marketinšku agenciju “Idols and friends”, zajedno sa Branimirom Dimitrijevićem, a krajem 90-ih počinje njihova saradnja sa globalnom marketinškom kućom McCann. Kasnije nastaje i I&F Grupa. 

– Počeo sam od male agencije i zajedničkog posla sa prijateljima, a danas je to globalna kompanija. Na tom razvojnom putu pravio sam, naravno, mnoge greške, pre svega zbog činjenice da nisam uvek i na vreme shvatao da kada neka firma preraste okvire malog preduzeća, mora se njome drugačije upravljati. Trebalo je da odvojim više vremena za sopstvenu edukaciju, kao samouki preduzetnik pravio sam greške koje možda nisam morao – kaže Šaper za Infostud. 

Lakše se sada menja posao

Agencija kojom rukovodi Srđan Šaper dobitnik je više različitih priznanja u oblasti marketinga, a on sam nagrađen je 2011. godine.  Udruženje za tržišne komunikacije Srbije UEPS dodelilo mu je Nagradu za životno delo. Manje je poznato da je Srđan Šaper vlasnik “Galerije Novembar” koja predstavlja radove mladih talentovanih umetnika iz Srbije i regiona, ali i da je serija “Besa” urađena po njegovoj ideji. 

Razgovor za serijal Moj prvi posao završavamo njegovim odgovorom na pitanje da li bi mladim ljudima savetovao da biraju posao koji vole ili da se rukovode potrebom da obezbede sigurnu egzistenciju:

– Onima koji imaju takvu dilemu, jer mnogi je nemaju, uvek bih savetovao da rade ono što vole. Pogotovo danas, kada je tehnologija u toj meri napredovala, kada možete brzo i relativno lako savladati neke nove veštine i promeniti posao, radite ono što vas ispunjava, a uz trud i malo sreće, to će vam onda omogućiti i egzistenciju – zaključuje Šaper. 

O autoru: Redakcija Poslovi Infostud