Magacioneri zarade oko 500 evra, a posla ima i za studente i srednjoškolce

Autor - Konstantin Radulović | Tražim posao

nov 23
Magacioner popisuje robu

Naivno i pogrešno, kod nas je rasprostranjeno mišljenje da je posao magacionera striktno rezervisan samo za osobe muškog pola jer je za njegovo obavljanje potrebna fizička snaga i izdržljivost. Takođe, neopravdano je uvreženo mišljenje da se magacinski radnici mogu pronaći „na keca“, što nikako nije slučaj, budući da poslodavci i u ovoj oblasti vode veliku borbu za angažovanje radnika.

Radni dan traje od osam do 10 sati

Tokom 2019. godine, evidentirano je u bazi sajta Poslovi Infostud 1.359 oglasa za posao magacionera, a u 2021. taj broj je narastao na 1.972 oglasa. Ako se posmatraju plate koje su poslodavci nudili za posao magacionera tokom ove godine, najniža je iznosila 30.000 dinara, a najveća čak 100.000 dinara. Plata, kao i kod drugih poslova, zavisi od radnog iskustva i potrebnih radnih sati.

– Posao magacionera je takav da njime mogu da se bave praktično sve generacije. Kod nas u kompaniji CTC Unit imamo i momke od 20 godina, one u tridesetim i četrdesetim, kao i nas koji smo prešli 50. U trenucima kada se obim posla poveća, često nam se pridružuju i mladi preko omladinskih i studentskih zadruga, koji na taj način popunjavaju svoj džeparac – kaže Ivica Janković, magacioner.

Prema njegovim rečima osim slaganja i skladištenja robe u obaveze magacionera spada i popis koji se kod njega u kompaniji obavlja jednom godišnje, ali ima i onih firmi u kojima se ta procedura ponavlja na kraći vremenski rok.

– Popis se podrazumeva u radna zaduženja magacionera. Kod nas u kompaniji on se obavlja jednom godišnje i traje dva do tri dana, najviše pet u zavisnosti od broja prisutnih kolega. Znam da mnogi ljudi beže od magacina smatrajući da je to težak i naporan posao, ali meni taj i takav tempo rada potpuno odgovara, tim pre što kod nas u magacinu vlada odlična atmosfera i zadovljstvo je raditi u takvom okruženju – kaže Janković.

Prihvat i otprema robe

 Magacioner Marko Banović iz jednog velikog trgovinskog lanca kaže za sajt Poslovi Infostud da je evidentiranje stvarnog brojčanog stanja robe u magacinima obaveza magacinskih radnika. U zavisnosti od firme može se obavljati jednom godišnje.

– Uglavnom je praksa da bude pri kraju godine. Pored toga postoji mesečni popis, dok je ponekad na zahtev pretpostavljenih potrebno uraditi i vanredni popis. Uz to, naš posao je da prihvatamo i otpremamo robu, skladištimo je na propisan način, kao i da održavamo magacinski prostor. Radno vreme je od osam do deset sati, a mesečna plata se kreće od 400-500 evra, pa naviše, dok je dnevnica preko omladinske i studentske zadruge između 1.500 i 2.000 dinara – kaže Banović.

Većina poslodavaca prilikom otvaranja konkursa za mesto magacionera kao jedna od zahteva traži i poznavanje engleskog jezika, ali je ono retko kad potrebno u praksi.

Engleski jezik je značajan samo prilikom čitanja deklaracija, ali to nije uslov koji je potreban za dobijanje posla magacioneru. Za ovaj posao nije presudna ni fizička snaga, jer među magacinskim radnicima ima popriličan broj devojaka i žena. Pre bih rekao da je za magacionera važna odgovornost i pedantnost i da je to ono nešto o čemu se vodi računa – kaže Banović.

Lično iskustvo: sjajno mesto za rad

Angažovanje studenata koji u magacinima obavljaju povremene („part time“) poslove ili u njima traže izvor prihoda za plaćanje školarine kroz stalno zaposlenje („full time“) nije ni malo nova praksa, budući da je potpisnih ovih redova još krajem devedesetih godina sticao iskustvo kroz sortiranje i izdavanje robe u jednoj velikoprodaji, koja više ne postoji.

Za razliku od današnjeg vremena, tada nije bilo digitalizacije. Ulaz i izlaz robe evidentirao se isključivo ručno, što je oduzimalo mnogo vremena.

Zarada je u to vreme iznosila oko 200-250 nemačkih maraka i bila je sasvim dovoljna za pristojan studentski život. Uz to, bilo je i situacija kad je tokom smene moglo da se „ukrade“ 30-45 minuta i pređu određena lekcija iz skripte. Odlazak na kolokvijum i ispit su „pokrivale“ kolege bez ikakvih pogovora. Jedini je uslov bio da se sutradan donese indeks sa upisanom ocenom. U suprotnom doručak za celu smenu je bio neizbežan.

O autoru: Konstantin Radulović

Pune dve decenije radio kao sportski novinar u nekoliko beogradskih i novosadskih medija i izveštavao sa velikog broja događaja, uključujući tri finala Lige šampiona. Voli da piše, specijalno intervjue i reportaže, a trenutno radi kao kopirajter i prebacuje se u svet digitalnog marketinga.