Njihova priča počinje sasvim spontano, iz želje da svom detetu na zabavan način uvedu voće u svakodnevnu ishranu. Porodični eksperiment prerastao je u poslovno slatku avanturu Mozaik voćni sendviči, kada su Nikola i Milena Martinović odlučili da duh Japana donesu u Srbiju. Tako je čuveni “fruit sando” iliti japanski slatki sendvič sa voćem i hlebom stigao i na naše tržište.
U razgovoru za Infostud ovaj bračni par otkriva koliko je vremena prošlo od ideje do realizacije i u kojoj meri su naši sugrađani spremni da isprobaju dezerte koji su poptuno drugačiji od onog na šta smo ovde navikli.
– Nismo imali nameru da pokrenemo neki privatni biznis, jer imamo svoje primarne poslove koje i dalje radimo. Ideja se nametnula kada smo pokušali da detetu nekako ubacimo voće u ishranu jer smo na sopstvenoj koži iskusili kako to sa mališanima ume da bude problematično i iscrpljujuće. Biranje, pa jedan dan hoće, drugi dan ne. Tražili smo neki način da nam voće postane deo svakodnevnice. Deca vole da probaju sve što je lepo servirano pa su prvi pokušaji išli na vizuelni momenat – započinje priču Nikola.
Onda su kockice same počele da se sklapaju.
– U tom nekom periodu potrefilo se i da sam imao mogućnost da odem u Japan. Tamo sam prvi put video i probao fruit sando i oduševio se. Ako pogledate njihovu kuhinju, ona je u balansu, ničeg nema previše, sve je svedeno. Isto je i sa njihovim poslasticama. Pomislio sam zašto da ne probamo. Kod mene ljubav prema slatkišima postoji od malena, a onda je došla i ljubav prema spremanju – kaže naš sagovornik.
Istorija „slatkih sendviča“ počinje početkom 20. veka kada voće zbog visoke cene nije bilo svima pristupačno pa je ova poslatica često bila luksuzan poklon. Danas je fruit sando gotovo neizostavna ponuda u kafićima i prodavnicama ne samo Japana već i Južne Koreje, Tajvana… Recept zvuči jednostavno. Sastojci koji se koriste su hleb, šlag i voće. Ipak, naši sagovrnici otkrivaju u čemu je tajna.
– U hlebu. On je baza. Vazdušast je, mlečan, mekan, nema aditiva. Kod nas ne postoji takav, ne mislim samo na strukturu već i na oblik. Zato ga mi ručno pravimo. Prvo smo morali da tražimo odgovarajuće kalupe, određenih specifikacija jer ovde nema takvih. Pa smo onda tragali za idealnim testom. Koliki procenat vode da stavimo, koliko brašna. Pa naći idealnu temepraturu na kojoj se peče hleb. Ti prvi pokušaji su bili, što se kaže suze i znoj. Jedan izgori, drugi, treći…. Bilo nam je potrebno mnogo vremena dok nismo našli ukus koji je najpribližniji originalnom – kaže Milena. Od ideje do realizacije prošlo je dve godine, a isto toliko od pokretanja biznisa do danas.
Milena nam objašnjava da je šlag zapravo mešavima maskarpone sira i slatke palvake. Važno je, kaže, da voće bude čvrsto i sveže kako bi prilikom sečenja dobilo i lep izgled.
– Zbog načina na koji se voće ređa u sendvič i prelepog reza mi smo ovaj proizvod nazvali mozaik, a Japanci su otišli korak dalje pa ima zaista impresivnih preseka – kažu Milena i Nikola.
U želji da kupci dobiju najzdraviju varijantu slatkiša, naši sagovornici vode računa o svakom sastojku. Umesto želatina koriste agar agar, prirodni želirajući agens, a voće se pere zeolitom kako bi se uklonile nečistoće i sačuvala svežina.
– Proizvod je veoma jedinstven. Ako neko želi da poruči, uvek napomenemo da to uradi bar dva dana ranije kako bismo mogli da obezbedimo svežinu. Sam hleb se pravi dugo. Sigurno četiri, pet sati. Treba da se umesi, ispeče, ohladi i spremi za pripremu. Kada se sendvič napravi potrebno je da se stegne u frižideru, potom se seče i tek tada je spreman – objašnjava Nikola i dodaje da od trenutka pravljenja proizvod može da stoji maksimalno četiri dana.
– Ipak je u pitanju voće i ono stajanjem menja ukus. Na primer ananas se posle par dana ukiseli. Zato je naša preporuka da se pojede što pre.
Na pitanje da li je to što nemaju konkurenciju bio olakšavajući korak prilikom pokretanja posla odgovaraju da nekada nije dovoljno samo da budete prvi na tržištu već da to što ponudite ljudi žele da isprobaju.
-Nije lako na ovom podneblju imati za konkurenciju picu, krofne, čokoladu. Moj sestrić je prvi rekao „Pa tetka, kakav je to sendvič bez mesa?“. Svi budu malo nepoverljivi pre probanja ali već kod prvog zalogaja reakcije budu uvek pozitivne. Ljudi se sve više okreću zdravim navikama, zdravijoj hrani i sigurni smo da će i naš porizvod naći svoj put – kaže Milena.
Pored mozaik sendviča, porodica Martinović pravi i voćne sušije i slatke tortice.
– Naša prvobitna ideja je bila da naše dete zavoli voće i da ima i zdravu užinu ili obrok. Tako u mozaik sendvičima 50% sendviča čini voće, dok je u voćnom sušiju taj procenat još veći, ima ga čak 80%– objašnjvaju nam.
Za sada je proizvode moguće kupiti samo poručivanjem preko sajta, IG profila i putem telefona, a želja im je da jednog dana otvore i lokal gde će ovi proizvodi biti dostupni u svakom trenutku.
– Niko se u našim porodicama nije bavio preduzetništvom i nije bilo lako ni jednostavno odvažiti se. Za pokretanje biznisa bilo je potrebno da se podigne kredit kako bismo kupili mašine, opremili lokal. Mi smo umesto kupovine stana uložili u ovaj posao jer smo zaista verovali i verujemo da ćemo jednog dana od njega moći da pristojno živimo i da nam to bude primarni, odnosno jedini posao – poručuju Martinovići.
Po formalnom obrazovanju diplominarni novinar. Oprobala se u svim medijima (od štampe, televizije, radija, portala) ali ostala doživotni zaljubljenik u pisanu reč. Žali se što nema dovoljno vremena za čitanje knjiga. Da može da ima nečiji pripovedački talanat, bez oklevanja bi izabrala Lebovićev. Nikad ne propušta priliku da pleše.