Naknada zarade u slučaju obustave rada u uslovima pandemije

Autor - Milan Predojevic | Pravnik odgovara

mar 16


Početak 2020. godine neizostavno će biti upamćen po globalnoj pandemiji korona virusa.. U slučaju pogoršanja situacije realna je i mogućnost prekida rada poslodavca naredbom nadležnog državnog organa ili nadležnog organa poslodavca zbog neobezbeđivanja bezbednosti i zaštite života i zdravlja na radu. S obzirom da se pandemija prelila i preko granica naše zemlje, razmotrićemo domaću zakonsku regulativu koja se primenjuje u pogledu naknade zarade zaposlenih lica koja su prinuđena da odsustvuju sa rada zbog borbe protiv ove zarazne bolesti.

Naknada zarade za vreme privremene sprečenosti za rad zbog bolesti

Najjasnija situacija u pogledu ostvarivanja prava na naknadu zarade jeste u slučaju nastupanja bolesti. Sva lica za koja je potvrđeno da su bolesna moraju da miruju u zdravstvenim ustanovama (komplikovaniji slučajevi) ili u svojim domovima i za to veme, ukoliko su u radnom odnosu, imaju pravo na naknadu zarade zbog bolesti. Dužinu privremene sprečenosti za rad utvrđuje stručno-medicinski organ Republičkog fonda za zdravstveno osiguranje (RFZO)-izabrani lekar za prvih 60 dana sprečenosti, a nakon toga lekarska komisija filijale RFZO. Za prvih 30 dana naknada zarade pada na teret poslodavca, a ukoliko traje i duže od toga, od 31. dana naknada zarade isplaćuje se iz sredstava obnaveznog zdravstvenog osiguranja. Visina naknade zarade koja se obezbeđuje iz sredstava poslodavca i iz sredstava obaveznog zdravstvenog osiguranja iznosi 65% od osnova za naknadu zarade, dok osnov za naknadu zarade čini prosečna zarada ostvarena u poslednjih 12 meseci pre meseca u kojem je nastupila privremena sprečenost za rad.


Naknada zarade za vreme privremene sprečenosti za rad zbog mere obavezne izolacije

Ukoliko se pandemija širi velikom brzinom, lica za koja se sumnja da su inficirana virusom stavljaju se u izolaciju radi usporavanja širenja bolesti. Radi se o licima koja su bila u bliskom kontaktu sa osobama za koje je potvrđeno da su oboleli. U navedenom slučaju, kada se zaposleni stavi u karantin jer se sumnja da je kliconoša, a radi sprečavanja daljeg širenja bolesti, pripada mu naknada zarade za vreme privremene sprečenosti za rad.

Zakon o zdravstvenom osiguranju zapravo propisuje 7 razloga privremene sprečenosti za rad zbog kojih osiguraniku pripada pravo na naknadu zarade. U najkraćem, to su sledeći osnovi bolovanja: bolest ili povreda van rada, bolest ili povreda na radu, bolest ili komplikacija zbog održavanja trudnoće, nega bolesnog člana porodice, dobrovoljno davanje organa, pratnja bolesnom osiguranom licu prilikom putovanja ili stacionarnog lečenja.

Sedmi zakonski razlog za bolovanje, koji je važan kod borbe protiv širenja infektivnih bolesti, definisan je na sledeći način: Naknada zarade za vreme privremene sprečenosti za rad pripada osiguranicima zaposlenim i preduzetnicima, ako je zdravstveno stanje osiguranika takvo da je osiguranik privremeno sprečen za rad zbog propisane mere obavezne izolacije kao kliconoše ili zbog pojave zaraznih bolesti u njegovoj okolini. Dakle, u slučajevima kada se pojedinim zaposlenima od strane nadležnog medicinskog organa odredi izolacija zato što su kliconoše ili zbog toga što se u njihovoj okolini pojavila zarazna bolest, izabrani lekar otvara bolovanje po citiranom zakonskom osnovu. U slučaju ovakvog bolovanja naknada zarade isplaćuje se na isti način, u istom obimu i na teret istih subjekata kao i kod običnog bolovanja van rada. To znači da  za prvih 30 dana naknada zarade pada na teret poslodavca,  od 31. dana isplaćuje se iz sredstava obaveznog zdravstvenog osiguranja i iznosi 65% od osnova za naknadu zarade, odnosno 65% prosečne mesečne zarade ostvarene u poslednjih 12 meseci pre meseca u kojem je nastupila privremena sprečenost za rad.

Naknada zarade za vreme prekida rada zbog ugrožavanja života i zdravlja ljudi


Zakonske odredbe razmatrane u prethodnom delu teksta usmerene su na situaciju lokalne epidemije ili čak izolovane slučajeve pojave zarazne bolesti u užim društvenim zajednicama, kada je dovoljno stavljanje u karantin pojedinaca ili manjeg broja ljudi. Kako je trenutno stanje pandemije korona virusa takvo da navedene mere možda neće biti efikasne, odnosno da će biti neophodno preduzeti rigoroznije korake, u koje bi spadao i prekid rada većeg broja zaposlenih na osnovu odluke državnog organa, otvara se relna mogućnost za primenu člana 117. Zakona o radu.

Navedeni član Zakona propisuje da zaposleni ima pravo na naknadu zarade u visini utvrđenoj opštim aktom i ugovorom o radu za vreme prekida rada do koga je došlo naredbom nadležnog državnog organa ili nadležnog organa poslodavca zbog neobezbeđivanja bezbednosti i zaštite života i zdravlja na radu, koja je uslov daljeg obavljanja rada bez ugrožavanja života i zdravlja zaposlenih i drugih lica.

Šta konkretno znači ovakva zakonska norma?

U slučaju da državni organ ili organ poslodavca donese odluku o prekidu rada kod poslodavca zbog širenja epidemije, a u cilju obezbeđivanja bezbednosti i zaštite života i zdravlja zaposleniih i drugih lica, primenjivaće se visina naknade zarade zaposlenima propisana opštim aktom poslodavca ili ugovorom o radu. Zakon ne određuje visinu naknade zarade ukoliko je nije propisao poslodavac, ali ne bi smela da bude niža od 60% prosečne zarade u proteklih 12 meseci. Na ovakav zaključak upućuje jedna šira odredba Zakona o radu koja predviđa da zaposleni ima pravo na naknadu zarade najmanje u visini 60% prosečne zarade u prethodnih 12 meseci, s tim da ne može biti manja od minimalne zarade utvrđene u skladu sa ovim zakonom, za vreme prekida rada, odnosno smanjenja obima rada do kojeg je došlo bez krivice zaposlenog, najduže 45 radnih dana u kalendarskoj godini. Izuzetno, u slučaju prekida rada, odnosno smanjenja obima rada koje zahteva duže odsustvo, poslodavac može, uz prethodnu saglasnost ministra, uputiti zaposlenog na odsustvo duže od 45 radnih dana, uz naknadu zarade u visini 60% prosečne zarade u prethodnih 12 meseci. Pošto se kod situacije opisane u članu 117. Zakona svakako radi o prekidu rada bez krivice zaposlenog, opravdana je primena ove korektivne odredbe po kojoj naknada zarade ne bi smela da ide ispod 60% zarade u poslednji 12 meseci, niti ispod propisane minimalne zarade.

Pretpostavka je da je zakonodavac propisujući član 117. Zakona o radu imao u vidu slučajeve zatvaranja pojedinih poslodavaca kod kojih nisu preduzete neophodne mere koje bi osigurale živote i zdravlje zaposlenih i drugih lica. U sklopu uspostvaljanja bezbednog radnog okruženja, poslodavac ili državni organ prinuđeni su da donesu odluku o prekidu rada dok se ne stvore normalne, zdrave i bezbedne okolnosti kod određenog poslodavca. Problem je u tome što kod aktuelne pandemije nije reč o pojedinom poslodavcu kod koga ne postoje zdravi i bezbedni uslovi za rad, već se radi o preduzimanju mera na mnogo širem društvenom planu. Utisak je da navedena zakonska odredba nije pisana za ovako ozbiljne slučajeve ugrožavanja života i zdravlja većeg broja stanovništva za koje poslodavci ne snose nikavu odgovornost. Do prekida rada u trenutnoj situaciji došlo bi u sklopu borbe celokupne zajednice protiv širenja zarazne bolesti i zbog svega navedenog postavljaju se dva pitanja: na čiji teret bi se isplaćivala naknada zarade zaposlenih u slučaju da državni organ donese odluku o prekidu rada poslodavca i u kojoj visini?


U slučaju donošenja odluke državnog organa o prekidu rada

Zakon o radu dakle upućuje na poslodavce koji svojim aktima utvrđuju visinu naknade zarade za vreme prekida rada. Ukoliko to poslodavci i ne propišu, svakako moraju isplatiti 60% proseka iz 12 meseci, s tim da taj iznos ne može da bude niži od minimalne zarade. Istina, uvek se može primeniti i već opisana norma Zakona o zdravstvenom osiguranju o bolovanju do koga dolazi zbog stavljanja u  karantin, a po toj normi isplaćuje se naknada zarade u visini od 65% od osnovice licima koja su u izolaciji zbog pojave zarazne bolesti u njihovoj okolini. Međutim, pitanje je i da li su navedene zakonske odredbe do kraja primerene trenutnoj situaciji jer u slučaju obustave rada poslodavca dolazi do gubitka novca i javlja se neizvesnost oko mogućnosti poslodavca da za prvih 30 dana snosi troškove bolovanja za sve zaposlene, odnosno naknadu zarade za slučaj prekida rada bez krivice zaposlenog.

U cilju razrešenja navedenih dilema bilo bi poželjno, ako ne i neophodno, da nadležni državni organ donoseći  odluku o prekidu rada istovremeno odluči i o navedenim pitanjima koja su od velikog značaja i za zaposlene i za poslodavce. Ukoliko se država opredeli da na sebe preuzme ceo ili bar deo finasijskog tereta borbe protiv širenja pandemije, odlukom o prekidu rada kod određenih poslodav(a)ca moraće da utvrdi i na koji način će nadoknaditi izgubljena sredstva poslodavcima, odnosno da li će umesto poslodavca isplaćivati naknade zarade zaposlenima i da li će to činiti u celosti li samo delimično. Za zaposlene je važno da odluka sadrži i preciziranje visine naknade zarade, odnosno da li bi ista bila samo u visini od 60% (ili 65%) što već dopuštaju sadašnji Zakon o radu i Zakon o zdravstvenom osiguranju, ili bi država finansirala i razliku, možda čak i do visine od 100% plate. Nameće se zaključak da član 117. Zakona o radu može da posluži kao pravni osnov za eventualno donošenje odluke nadležnog državnog organa o prekidu rada poslodav(a)ca, ali da bi odluka (ili podzakonski akt) morala da razreši navedene ključne dileme koje važeće pravne norme ostavljaju-ko će isplatiti naknadu zarade zaposlenima i u kojoj visini.

U uskoj vezi sa navedenim je i odluka o zatvaranju vaspitno-obrazovnih ustanova, odnosno vrtića, obdanište, škola i visokoškolskih ustanova. Takva odluka stavlja u nezgodan položaj zaposlene roditelje dece koja još uvek nisu u stanju da se sama o sebi staraju. Zakon o radu, niti Zakon o zdravstvenom osiguranju ne predviđaju plaćeno odsustvo zaposlenim roditeljima čija deca pohađaju vrtiće i škole, a za slučaj njihovog zatvaranja. Bili smo svedoci da je tokom ove godine već bila doneta takva odluka zbog epidemije gripa, pa su roditelji morali da se snalaze za čuvanje dece, jer važeći zakoni ne propisuju pravo na bolovanje (ne postoji plaćeno odsustvo sa rada radi nege zdravog deteta), niti pravo na naknadu zarade za slučaj da je vaspitno-obrazovna ustanova zatvorena. Prema tome, odluka državnih organa mora da vodi računa o mnogim aspektima života na koje utiče, kako bi bila sveobuhvatna i delotvorna.

O autoru: Milan Predojevic

Diplomirao na Pravnom fakultetu Univerziteta u Novom Sadu. Ima dugogodišnje radno iskustvo u oblasti radnog prava i socijalnog osiguranja. Svakodnevni kontakt sa građanima koji su u potrazi za poslom ili menjaju radno mesto pružio mu je uvid u probleme sa kojima se uglavnom susreću. Siguran je da njegovo lično profesionalno iskustvo može da pomogne u pronalaženju odgovora na pitanja koja kandidati na sajtu najčešće postavljaju

Prijavi se i postavi komentar

(82) komentari

Suzana Markovic 01. 07. 2020.

Postovanje,Ja sam Suzana Markovic iz Beograda.Danas sam isla do NZS da se opet prijavim,jer mi je neophodna bus plus za nezaposlene,dugo sam bila odsutna iz Beograda.Tamo su mi rekli da ne mogu da se opet prijavim jer se vodim u firmi Frikom da jos uvek radim,oni me uopste nisu odjavili tamo od avgusta prosle godine.Radila sam samo jedan dan,i nisam vise,jer je uzasno fizicki tesko i koleginice su bile grozne,nisu htele da me odmene,a trake idu velikom brzinom da ne moze da se postigne.Rekla sam koleginici da se ne vracam vise tamo,i da javi direkciji.Ja nisam znala da treba da potpisujem resenje za prestanak rada tamo,niti su me oni kontaktirali za to.A to mi sad traze na birou da bih opet mogla da se prijavim.Sluzbenica mi je rekla da mogu da trazim da mi uplate staz za tih skoro godinu dana koliko me oni vode tamo kao zaposlenu.Sta mi savetujete,i sta mogu da uradim vezano za ovaj slucaj,i kome da se obratim?

    Milan Predojevic 03. 07. 2020.

    Poštovana Suzana
    Potrebno je da se zahtevom za utvrđivanje svojstva osiguranika obratite matičnoj filijali Republičkog fonda za penzijsko i invalidsko osiguranje. Uz zahtev priložite dokaze kojima raspolažete kako bi se utvrdilo u upravnom postupku da li je i dalje aktivna prijava na socijalno osiguranje po osnovu radnog odnosa, to jest da li postoji staž penzijskog osiguranja za protekli period. Rešenjem filijale biće odlučeno o postojanju prijave na socijalno osiguranje i o penzijskom stažu. Objektivno govoreći, s obzirom da ne obavljate svoje radne obaveze, odnosno da ste praktično svojim postupcima dali do znanja da više niste u radnom odnosu, realno je očekivati da Vas filijala RFPiO odjavi sa osiguranja sa datumom prestanka odlaska na posao.
    Pozdrav

Aleksandra Vranic 07. 05. 2020.

Poštovani. Bila sam zaposlena u jednoj firmi 4 godine. Ugovor je prekinut pre 5 dana kao tehnološki višak. Da li imam pravo na naknadu sa biroa iako mi poslodavac nije uplatio doprinose za prethodnih (poslednjih) mesec ipo dana rada ?

    Milan Predojevic 07. 05. 2020.

    Poštovana Aleksandra
    Imate pravo na novčanu naknadu od Nacionalne službe za zapošljavanje čak i ako Vam poslodavac nije uplatio doprinose za prethodnih (poslednjih) mesec i po dana rada. Novčana naknada isplaćuje se nezaposlenom 3 meseca, ako ima staž osiguranja od 1 do 5 godina. Godinom staža osiguranja, smatra se navršenih 12 meseci za koje je obveznik doprinosa bio obavezno osiguran, ne proverava se da li je poslodavac izvršio svoju obavezu uplate doprinosa.
    Pozdrav

Stefan Ober 07. 05. 2020.

Pitanje ,
Ja sam dobio otkaz 16.03 dan posle objave vandrednog stanja . Bio sam prijavljen na neodredjeno vreme s tim da sam u toj firmi radio 8 meseci . Jel imam prava na neku naknadu ?

    Milan Predojevic 07. 05. 2020.

    Poštovani Stefane
    Od Nacionalne službe za zapošljavanje imate pravo na novčanu naknadu ako ste bili osigurani najmanje 12 meseci neprekidno ili s prekidima u poslednjih 18 meseci. Nije neophodno da to bude kod istog poslodavca, važno je da Vi niste dali otkaz i da imate ukupno 12 meseci staža-ili neprekidnih 12 meseci, ili da u poslednjih 18 meseci imate bar 12 meseci staža sa prekidima.
    Pozdrav

Milica Cvetkovic 03. 05. 2020.

Postovani radila sam u butiku do pocetka ovog vanrednog stanja zbog kog smo obavestene da necemo raditi posle obljavljivanja mere koje je drzava donela vlasnik nas je kontaktirao i dao predlog da dobijemo taj novac ali da same platimo doprinose na sta smo pristale da bi pre par dana vlasnica pozvala i rekla kako nece biti posla i samim tim ona mora da nam da otkaze interesuje me da li ona ima obavezu da nam plati doprinose za mart i april i dali imamo prava na isplatu odpremnine i koriscenje godisnjeg odmora koji nismo iskiristile….unapred hvala

    Milan Predojevic 04. 05. 2020.

    Poštovana Milice
    S obzirom da Vam radni odnos još uvek nije prestao, a da poslodavac planira da Vas otpusti kao tehnološki višak, svakako da je dužan da Vam plati i neto zaradu i doprinose za sav period u kome ste bili u radnom odnosu, a to znači i za mart i april. Takođe, dužan je da Vam isplati otpremninu najmanje u visini jedne trećine Vaše zarade za svaku navršenu godinu rada u radnom odnosu kod sadašnjeg poslodavca. Pod zaradom se podrazumeva prosečna mesečna zarada koja Vam je isplaćena u poslednja tri meseca. Sva navedena plaćanja poslodavac mora da izvrši najkasnije u roku od 30 dana od dana prestanka radnog odnosa. Takođe, dužan je da Vam omogući korišćenje srazmernog godišnjeg odmora za ovu godinu i eventualnog neiskorišćenog odmora za prošlu godinu. Ukoliko to ne učini, dužan je da isplati naknadu štete zbog neiskorišćenog godišnjeg odmora.
    Pozdrav