Poslovi.infostud.com koristi kolačiće kako bi vam pružao najbolje korisničko iskustvo. Nastavkom korišćenja sajta smatraćemo da ste saglasni sa korišćenjem kolačića. Saznajte više.

BRANKICA JANKOVIĆ: Nema te statistike koja broji neprospavane ženske sate


- Žene na tržištu rada u Srbiji se teže zapošljavaju, lakše otpuštaju i - iako su brojnije i obrazovanije – u nekim sektorima imaju manju platu od muškaraca. One su svakako češće izložene diskriminaciji, kaže za sajt Poslovi Infostud Brankica Janković, poverenica za zaštitu ravnopravnosti, sa kojom smo razgovarali povodom 8. marta - Međunarodnog dana žena.

Ipak, “foto robot" prosečne žene na tržištu rada u Srbiji - teško je napraviti. Jer to, prema rečima naše sagovornice, znači generalizaciju i uprosečavanje.

A stvari ipak, precizira ona - ne stoje tako.

- Dosta je specifičnosti u zavisnosti od oblasti rada, poslodavca, nivoa obrazovanja, regiona, starosnog doba i slično. Jedino što se može reći generalno je da su žene na tržištu rada definitivno češće izložene diskriminaciji i to u vezi sa trudnoćom i materinstvom. To se vidi kao trend i kroz praksu Poverenika za zaštitu ravnopravnosti gde su pritužbe na osnovu pola, pored bračnog i porodičnog statusa, godina starosti i zdravstvenog stanja najčešće, navodi Brankica Janković.

Da li uskoro planirate porodicu?

- Ženama se neretko prilikom zapošljavanja, ali i tokom rada ili napredovanja u karijeri, pored stručnih kvalifikacija i radnog iskustva, sagledavaju fizički izgled i porodični status, a rad se uslovljava odlaganjem trudnoće i stvaranja porodice. U jednom slučaju su se, prilikom zapošljavanja u javnom preduzeću, tražili isključivo muški kandidati jer je „radno vreme preveliko za buduće mame, a i žene nisu dovoljno emocionalno stabilne da donose odluke u stresnim situacijama". Poverenik je tokom 2021. godine, imajući u vidu položaj žena na tržištu rada i činjenicu da se teže zapošljavaju, lakše otpuštaju i u nekim sektorima imaju manju platu od muškaraca iako su brojnije i obrazovanije, uputio više inicijativa ovlašćenim predlagačima - Ministarstvu za rad, zapošljavanje, boračka i socijalna pitanja i Nacionalnoj službi za zapošljavanje za kreiranje posebnih mera aktivne politike zapošljavanja usmerenih prema teže zapošljivim ženama.

Na kojoj "visini" žene u Srbiji dolaze do "staklenog plafona" (nemogućnost žena da u poslovnoj hijerarhiji napreduju do najviših pozicija, bez obzira na kvalifikacije)?

- Visina na kojoj će žene udariti u „stakleni plafon određena je ograničenjima na tržištu rada, ali razlozi se mogu tražiti i u različitim sociološkim i kulturološkim fenomenima, uključujući poslove brige o deci, neplaćeni rad, rodni disbalans u oblasti obrazovanja, segregaciju u oblasti rada, kao i još uvek izražene patrijarhalne društvene obrasce.

Prošle godine smo, u okviru projekta WoBaCa, koji partnerski sprovodimo sa Poverenikom za rodnu ravnopravnosti i jednak tretman Republike Estonije i gradom Hajdelbergom, sproveli istraživanje „Rodna ravnopravnost i ravnoteža između poslovnog i privatnog života". I ono nam, kroz prizmu balansa poslovnog i privatnog, odgovora i na pitanje o mogućnosti napredovanja u profesionalnom životu žena i muškaraca.

Na šta se odnosilo istraživanje?

- Ovo istraživanje se, između ostalog, odnosilo i na to postoji li praksa da se u procesu zapošljavanja ili napredovanja postavljaju pitanja o bračnom ili porodičnom statusu. Ispostavilo se da su ženama postavljana neka od sledećih pitanja:

  • Da li i kada planira rađanje dece?
  • Da li ima ko da čuva dete u slučaju da se razboli? Da li ima i da li planira decu?
  • Koliko godina imaju deca, i hoće li moći da obavlja posao?
  • Da li planira još dece?
  • Da li je u braku i koliko dugo?

Koja pitanja su postavljana muškarcima?

- Muškarcima su u toku procesa zapošljavanja ili napredovanja na poslu postavljana sledeća pitanja:

  • Da li ima ženu i decu?
  • Da li planira decu?
  • Da li je oženjen?
  • Sa kim žive i u kakvim su odnosima sa roditeljima?

Na vaše pitanje o visini „staklenog plafona“ možda najbolji odgovor nudi deo istraživanja koji se bavi posledicama na profesionalni život anketiranih. Značajno veći procenat žena morao je da odustane od poslovnog putovanja ili stručnog usavršavanja u odnosu na muškarce (30% žena naspram 15% muškaraca). Takođe, žene su u nešto većem broju primale manju platu zbog nemogućnosti izvršavanja profesionalnih obaveza (20% naspram 15%).

I Svetska banka je upravo objavila izveštaj “Žene, biznis i zakon” (Women, Business and the Law) prema kojem 2,4 milijarde žena u radnom dobu nema jednake ekonomske mogućnosti?

- Upravo objavljeni izveštaj Svetske banke govori u prilog tezi o položaju žena na tržištu rada - žene i dalje imaju samo tri četvrtine zakonskih prava koja su data muškarcima. Prema tim podacima u svetu 2,4 milijarde žena u radnom dobu nema jednake ekonomske mogućnosti, a 178 zemalja održava pravne prepreke koje sprečavaju njihovo potpuno ekonomsko učešće. U 86 zemalja žene se, kako je navedeno, suočavaju s nekim oblikom ograničenja rada, dok 95 zemalja ne garantuje jednaku zaradu za isti rad. Volim da naglasim da nema te statistike koja broji broj neprespavanih „ženskih sati.

Pokretanje posla i žene na selu

Naša sagovornica naglašava da je činjenica da se žene generalno teško odlučuju na pokretanje sopstvenog biznisa, ali ima i hrabrih i uspešnih žena, a tu su i neka od udruženja koja okupljaju žene preduzetnice. Prema njenom mišljenju, pokretanje sopstvenog biznisa teže je ženama nižeg nivoa obrazovanja, Romkinjama, osobama sa invaliditetom, starijim ženama, ali i mlađim i naravno - ženama sa sela.

Kakav je položaj žena na selu?

- Pozicija žena na selu je veoma složena i teška, ali načini da se to promeni postoje. Žene na selu najčešće nisu zvanično zaposlene, nemaju platu, niti penzijsko i zdravstveno osiguranje, zemlja najčešće nije u njihovom vlasništvu, niti su vlasnice poljoprivrednih gazdinstava. I takva tradicija opstaje iako svi dobro znamo koliko žene na selu zapravo rade. Mnoge od njih vode domaćinstva, rade veoma zahtevne fizičke poslove na imanjima, brinu o deci i starijim članovima porodice – njihov radni dan počinje rano u zoru i završava se kasno u noć. Pritom žene na selu ne mogu da računaju na pomoć - servisi i usluge podrške na selu su često nedostupni i to žene čini izloženijim višestrukoj diskriminaciji i većem riziku od siromaštva.

Na naše pitanje gde je rešenje ovog problema, poverenica Janković smatra da je „ključ u ekonomskom osnaživanju žena”.

One moraju postati ekonomski nezavisne i sav taj neplaćeni rad mora postati vidljiv. To je uostalom i okosnica našeg projekta „Unapređenje položaja žena i devojčica u ruralnim oblastima“ koji Poverenik za zaštitu ravnopravnosti implementira u saradnji sa Agencijom UN za rodnu ravnopravnost, uz podršku ambasade Norveške u Beogradu i kojim je obezbeđena direktna pomoć i kupovina poljoprivredne opreme za žene koje žele da pokrenu ili unaprede posao u oblasti poljoprivrede. Mora se voditi računa da podsticajne mere budu dobro usmerene i efektne.

Na koji način?

- Na primer, ako lokalna samouprava daje sredstva, ona ne mogu biti namenjena recimo samo za ratarstvo ako se zna da se žene dominatno bave povrtarstvom i proizvodnjom i prodajom zimnice. A takvih primera u praksi je bilo. Dakle, potrebno je objektivno sagledavanje potreba.

Nesigurne u sebe jer su dugo bez posla

Brankica Janković ističe i izuzetno težak položak žena koje su starije od 50 godina. 

- Naš Poseban izveštaj o diskriminaciji na tržištu rada izdvaja, između ostalog, upravo žene starije od 50 godina kao posebno tešku zapošljivu kategoriju radnika. Najveći rodni jaz na tržištu rada je upravo zabeležen u kategoriji od 55 do 64 godine gde se uočava da je svega 40 odsto žena i čak 61 odsto muškaraca u radnom odnosu. Žene u ovoj kategoriji često su jako demotivisane jer godinama ne uspevaju da pronađu posao, nesigurne su jer zbog dugogodišnje isključenosti sa tržišta rada, ne znaju da li znanja i veštine kojima raspolažu odgovaraju savremenim potrebama. Takođe, često su rastrzane i brojnim privatnim obavezama u smislu brige o domaćinstvu, deci, unucima, pa i starim roditeljima zbog čega im je jako važno da imaju mogućnost fleksibilnog i/ili skraćenog radnog vremena, organizovanog prevoza i slično.

Kako poslodavci vide starije radnike?

- Suočeni smo sa posledicama stereotipa o starijim radnicima, jer poslodavci će reći da su stariji radnici i radnice u manjoj meri sposobni za rad, da su manje produktivni, navešće i argument „koštanja” radnika, kada se uzmu u obzir minuli rad, penzijsko i zdravstveno osiguranje i druge obaveze. Misle takođe da je starije radnike „pregazilo vreme“ i da ne mogu da isprate sve tehnološke i digitalne promene koje se događaju u različitim oblastima rada. Treba imati u vidu i da je broj starijih žena veći nego broj starijih muškaraca, da su mnoge žene udovice i u ekonomski nepovoljnijem položaju usled niskih primanja. Zato je veoma važno da se prilikom kreiranja javnih politika u društvu koje neminovno stari u obzir uzme i rodna perspektiva.

Koje prepreke stoje na tržištu rada pred mladim ženama?

- Stereotipi prema mladim radnicima takođe su vrlo čvrsti – poslodovac ne želi da upošljava mlade, jer oni nemaju radnog iskustva, a niko ne odgovara na pitanje - kako mladi da steknu iskustvo, kada mnogi ne žele da im pruže priliku. Stanovništvo nam je sve starije i to nam nameće obavezu da obezbedimo ravnopravne uslove i jednake šanse i za starije, koji imaju sve veći udeo u stanovništvu, i za mlađe, u čijim je rukama ipak budućnost svakog društva. Ja sam optimista, a i tržište ima svoja pravila.

U preduzetništvo - iz nužde

Nedavno istraživanje Dilojta pokazalo je da je tek svaka dvadeseta žena na poziciji generalnog direktora u više od 70 zemalja sveta. Kako je kod nas - koliko imamo žena preduzetnica, menadžerki, vlasnica preduzeća?

- Žene preduzetnice u Srbiji nažalost, mnogo su češće postale preduzetnice jer ih je na to naterala nužda, nego što je to bio njihov željeni izbor. Postoji povezanost između visoke stope nezaposlenosti u društvu i procenta žena preduzetnica. Jer, kada imate tradicijom i sterotipima čvrsto ukorenjenu neravnopravnu poziciju žene na tržištu rada, u uslovima visoke nezaposlenosti, žene će svakako gubiti bitku sa muškarcima. U tim uslovima, žene se okreću privatnom biznisu i pokretanju sopstvenog posla. Nismo radili posebno istraživanje koliko je takvih žena, ali neke od postojećih analiza nam kažu da broj žena na rukovodećim pozicijama u Srbiji ne prelazi četvrtinu.

Je li isto u privatnom i javnom sektoru?

U javnom sektoru je bolje, što raduje, jer može biti pokretač za dalje promene. Novine je doneo i Zakon o rodnoj ravnopravnosti, pa poslodavci sada imaju određene obaveze u tom pogledu. Položaj žena preduzetnica sa stanovišta institucije važan zbog čega smo Ministarstvu za brigu o porodici i demografiji uputili inicijativu za izmene Zakona o finansijskoj podršci porodici sa decom kojom smo ukazali da je potrebno predvideti da se i preduzetnicama nadoknađuje zarada sa svim pripadajućim doprinosima, kao i drugim zaposlenim ženama za vreme trudnoće i nakon porođaja.

Kakva je situacija kada je reč o položaju žena na pozicijama u politici?

- Drugačija. Srbija se nalazi na 19. mestu u svetu i 10. mestu u Evropi po zastupljenosti žena na ministarskim pozicijama. Na čelu Vlade Srbije je premijerka, a od pet potpredsednika Vlade dve su žene (40%). Od ukupno 23 resora, 10 predvode ministarke (43,4%). U odnosu na prethodnu godinu, uočava se blagi napredak kada je reč o funkciji državnih sekretara, od ukupno 65, imenovano je 20 državnih sekretarki (30,8%).

Poređenja radi, 2020. je udeo žena bio 28,8%, a 2018. godine iznosio je 23,8%. To je, između ostalog, rezultat zakonom uvedenih tzv. kvota. i sada možemo da kažemo da, što se propisa tiče, prilično dobro stojimo. Ali, zakoni ne donose promene sami od sebe, treba ih primenjivati i treba praviti promene u onim sferama koje zakon i ne zahvata – u kulturi, običajima i tradiciji. Tu su najveće kočnice uspostavljanju pune ravnopravnosti muškaraca i žena i bez promene tradicionalnih obrazaca, suštinskih promena neće ni biti. Nema tog zakona koji čini društvo pravednim.

Podelite na društvenim mrežama

Direktan link do vesti

Komentari na vest (1)


  • Sofija Mojsić

    pre 2 godine i 21 dan

    Ja sam po obrazovanju i zanimanju dr filozofije, a imam i naučno zvanje naučnog saradnika. Imam 58 godina i ušla sam u 16. godinu kako bezuspešno tražim posao. Do sada sam objavila tri knjige iz filozofije, a učestvovala sam i u izradi jednog enciklopedijskog izdanja. Objavljivanje svoje tri studije sam finansirala sama - potpuno je besmisleno i pomisliti da biste mogli da dobijete bilo kakav honorar od izdavača. Takođe sam i naučni prevodilac sa engleskog jezika sa koga sam prevela 4 filozofske knjige ( tri su i objavljene, a četvrta nije jer je izdavač u međuvremenu bankrotirao, pa mi nije ni isplatio honorar, a ni samu knjigu nije objavio). Objavila sam brojne naučne radove iz filozofije u stručnoj periodici. Osnovne studije sam završila sa prosečnom ocenom 10. Pitala sam da li bih mogla volonterski da radim u nekim naučno-obrazovnim i kulturnim institucijama - svuda su mi odgovorili da je to nemoguće. Pored potpunog vladanja engleskim jezikom služim se još i francuskim i nemačkim. Sa fakulteta su mi poručili da su čuli za mene, ali da ja to suviše ozbiljno shvatam i da njima takvi ne trebaju. U državnoj ustanovi koja se zove Nacionalna služba za zapošljavanje rekli su mi službeno - pošto sam prijavila svoje naučno zvanje - da će mi sada biti apsolutno nemoguće da se bilo gde u ovoj zemlji zaposlim jer su ljudi koji se nalaze na čelu svih firmi, organizacija i institucija toliko primitivni i glupi da im je pitanje časti da ne zaposle nekog, ne daj Bože, sposobnijeg i pametnijeg od sebe. Svaki komentar je suvišan.