Održan vebinar na temu: „Kako do željenog posla? Istaknite se od ostalih kandidata“


S obzirom da je u toku XIII Regionalni sajam poslova, u organizaciji sajta poslovi.infostud juče je održan vebinar „Kako do željenog posla? Istaknite se od ostalih kandidata“, na kome su govorile Aleksandra Simeunović, Zapošljavanje i HR marketing, kompanija Lidl i Sara Đokić, specijalista u regrutaciji, kompanija Robert Bosch. Moderatorka vebinara bila je Branislava Subotin, Specijalista za razvoj komercijalnih usluga sajta Poslovi Infostud.

Tokom vebinara posetioci su imali prilike da saznaju kako da se što bolje predstave u svojoj biografiji i privuku pažnju poslodavca, kako treba da izgleda CV, zašto je važno motivaciono pismo, kako se pripremiti za intervju, koje su to važne tehničke stvari na koje kandidat treba da bude spreman i šta ih sve može istaći na razgovoru za posao. Ovo su bila ključna pitanja kojim su se bavili eksperti na vebinaru, a na kraju je publika imala priliku da im postavi razna pitanja na datu temu.

Kako treba da izgleda CV i da li je motivaciono pismo neophodno?

Vebinar je otvoren jednim od najčešćih pitanja kandidata, a to je kako bi trebalo da izgleda CV? Aleksandra je na ovo pitanje odgovorila da je uvek važno istaći ono čime se bavimo. Odnosno potrebno je navesti u stavkama kako izgledaju naši radni zadaci i radni dan. S obzirom da se na tržištu rada pojavljuje dosta juniora, uvek se javlja pitanje – šta istaći u radnoj biografiji ukoliko nemamo iskustvo? Međutim, Aleksandra je učesnicima dala ohrabrenje i navela da su studenti na fakultetima verovatno učestvovali u radu nekih studentskih organizacija, volontirali, radili prakse, vežbe, mogu istaći znanje nekih dodatnih stranih jezika, imali razna učešće na vežbama ili seminarima i da sve to mogu iskoristiti za svoju biografiju. Takođe ona smatra da je veoma bitno da se navede relevantno iskustvo za neku poziciju, odnosno šta smo radili i koliko dugo.

Sara je dodala da je ponekad idealno da kandidat, pogotovo ako ima manje radnog iskustva, uz CV dostavi i motivaciono pismo koje služi kao alat više da regruter dobije dodatne informacije o kandidatu.

- „U motivaconom pismu može se navesti koja je vaša motivacija da se prijavite za tu poziciju, šta je to interesantno u tom oglasu što ste pročitali, kako vidite sebe na toj poziciji, zašto baš ta kompanija, šta je to što ste videli da ta kompanija poseduje, a što bi vama bilo interesantno za kasnije građenje karijere ili za vas kao individue“, bio je Sarin savet.

Sa ovim savetom se složila i Aleksandra i dodala da je ovo prostor da se dodatno pojasni neko iskustvo ili pozicija u CV-u koji šaljemo za željeni oglas. Kada je u pitanju veličina CV-a, Aleksandra je rekla da često može važiti tu pravilo „manje je više“ jer je važno da u okviru radne biografije što bolje opišemo i detaljnije iznesemo iskustvo za određenu poziciju, tako da bi bilo poželjno da CV bude čak na jednoj strani napisan. A kada je u pitanju slika i da li je potrebno da je istaknemo, obe sagovornice su rekle da nije neophodna i da regruteri često to neće uzimati u obzir.

Šta nude Lidl i Bosch mladima?

U okviru Regionalnog Sajma poslova, Lidl ima otvorene pozicije za praktikante u okviru logistike i IT centra u Lapovu i Novoj Pazovi. Program prakse traje 16 meseci, a taj vremenski period praktikantima nudi širu sliku o kompaniji i poslovima unutar nje. Takođe postoji otvorena mogućnost zapošljavanja unutar Lidla nakon završetka programa.

- Cilj Lidla i jeste da zadrži praktikanta nakon programa od 16 meseci, jer je proveo određeno vreme unutar firme i stekao određeno iskustvo – kaže Aleksandra.

Kada je u pitanju Bosch kompanija, Sara ističe da imaju otvorene razne pozicije za praktikante kao što je prodaja, logistika, IT i drugo. Takođe je dodala da Bosch kompanija svake godine organizuje čak 2 programa praksi, od kojih je jedan „Meet up“ projekat koji se održava dva puta godišnje i „Bosch akademija“. Pored toga, kompanija je otvorena da nakon završenog programa prakse zaključi interni ugovor sa praktikantima i time im ponudi posao u nekoj od pozicija.

Kad slati CV na engleskom?

Jedna od čestih dilema jeste koliko je potreban engleski u firmama i kada treba slati CV na engleskom. Oglasi u Bosch-u su obično napisani na engleskom i poželjno je i na tom jeziku slati i CV, jer u procesu selekcije učestvuju i kolege iz regiona kojima je jednostavnije da čitaju radne biografije na engleskom. Kada je u pitanju Lidl, ukoliko je potrebno poslati CV na engleskom, to će biti i naglašeno u konkursu. Preporuka i Sare i Aleksandre je svakako da je potrebno poslati CV na onom jeziku na kome je konkurs i napisan. A kada je u pitanju korišćenje jezika, obe sagovornice su se složile da neophodnost znanja zavisi od pozicije za koju konkurišemo. Ukoliko konkurišemo za poziciju gde komuniciramo pretežno sa kolegama u državi, njegovo znanje nije potrebno u velikoj meri. Međutim ukoliko konkurišemo na pozicije koje zahtevaju komunikaciju sa inostranim tržištem, kao što su recimo vođenje raznih regionalnih projekata, znanje engleskog ne bi trebalo da manjka.

Privatan ili državni fakultet?

Često se vodi debata na društvenim mrežama i putem interneta koji fakultet je bolje završiti, da li privatni ili državni? Međutim, obe sagovornice su na vebinaru istakle da je mnogo važnije iskustvo, znanje, veštine i motivisanost kandidata prilikom selekcije, nego koji je fakultet završen.

Aleksandra kaže da je važno da kandidat ima završen fakultet ukoliko je to neophodno za određenu poziciju, ali da je bitnije da li je i koliko kandidat motivisan za rad. Sa njom se složila i Sara i dodala da će poslodavci pre ceniti nečiju spremnost za učenje i usavršavanje, nego da li je neko završio privatan ili državni fakultet.

Iskutvo ili obrazovanje?

Kada je u pitanju cenjenost obrazovanja i iskustva, i Sara i Aleksandra su se složile da sve zavisi od pozicije za koju konkurišemo. Ukoliko se u konkursu više ističe određeno obrazovanje, u tom slučaju je ono važnije (to su najčešće juniorske pozicije), dok ako se traže neke pozicije za koje je potrebno višegodišnje iskustvo, ceniće se više iskustvo i rad u drugim firmama.

Aleksandra je skrenula pažnju, da je ovo ipak i dalje relativno, jer postoje razne obuke za novozaposlene. Tako je dala primer Lidla koji ima detaljne obuke za zaposlene, koja je delom digitalna, a delom i praktična.

Na šta obratiti pažnju kod intervjua?

Jedno od najčešćih nedoumica kod kandidata predstavlja pitanje kako se ponašati na intervjuu za posao i na šta sve obratiti pažnju. Danas regruteri sve češće koriste prednosti interneta i sve više prelaze na digitalni intervju. Ono sa sobom nosi razne prednosti i mane, ali su sagovornice istakle da, gde god da se održava intervju, važno je kako je kandidat raspoložen na intervjuu i kakva je njegova mimika i gestikulacija. Objasnile su da ukoliko uvide da kandidat ne sedi mirno, gleda sa strane, izbegava ili ne daje konkretne odgovore, to može odati utisak da je kandidat nezainteresovan za posao.

- Regruter želi da stekne što objektivniji utisak o kandidatu. Bitno je da se predstavite što bolje na njemu i da proverite da li je sve tehnički u redu u vašem okruženju: da li kamera radi, da li je internet dobar i da li je bučno u prostoriji. Takođe, niste na ispitu, ovo je vaša prilika da što bolje upoznate firmu, a trema ne mora biti nužno loša, ona može biti i pokazatelj da je nekome stalo da se zaposli u kompaniji za čiju poziciju konkuriše  – kaže Aleksandra.

Sara se složila sa Aleksandrom i dodala da posle jednog minuta trema nestaje i da je zadatak na regruteru, osim što procenjuje kandidata, da kandidata i opusti.

Kada je u pitanju način oblačenja za intervju, Sara savetuje da business casual dresscode nikada ne može biti promašaj.

- Nije isto ići u banku na razgovor za posao ili u vrtić. Svakako najjednostavnija opcija može biti business casual dresscode – kaže Sara

Na kraju svakog intervjua, dolazi momenat kada regruter upita kandidata – Da li imate pitanja? I Sara i Aleksandra su skrenule pažnju publici, da je ovo sjajna pirlika da se kandidati dodatno pokažu. One savetuju da pre svakog intervjua, kandidati pretraže dostupne informacije o kompaniji i na osnovu toga formiraju pitanja i time ujedino pokažu zainteresovantost za firmu. Neka od pitanja koje kandidati mogu postaviti na kraju su: kako izgleda jedan radni dan, koje je radno vreme (ukoliko nije istaknuto u oglasu), kako izgleda lični razvoj unutar firme itd.

Na kraju, ukoliko budete dobili pitanje o finansijama u redu je da na njih i odgovorite, odnosno koliku platu očekujete. I regruteri su svesni da svakako svi žele određenu kompenzaciju za rad, a ovim pitanjem ćete videti da li firma zadovoljava i vaše neke uslove.

Obe sagovornice su na kraju zaključile da celokpan sistem regrutovanja nije samo momenat gde regruter proverava da li je kandidat kompatibilan za određenu poziciju, već i prilika da se kandidat bolje upozna sa firmom i da to bude i njemu momenat u kom on može da se odluči da li ta firma ispunjava njegove uslove i da li pod istim želi da radi. I Sara i Aleksandra su savetovale da se na ovaj način posmatra intervju kako bi se za isti što bolje pripremili.

Podelite na društvenim mrežama

Direktan link do vesti

Komentari na vest (2)


  • Me Too

    pre 2 godine i 8 meseci

    Slažem se sa navedenim, ne bih ništa menjao... Primera radi, Lidl zapošljava ljude preko veze. Konkurisao sam nekoliko puta na neke od meni zanimljivih pozicija, pritom ja sam neko ko ima i radnog iskustva. Za centar u Lapovu, gomila ljudi preko veze i bez relevatnog radnog iskustva i obrazovanja... Ja sam sa završenim faksom, dobio poziciju skladišnog radnika u Lapovu. Toliko o selekciji....

  • ME

    pre 2 godine i 8 meseci

    Znam da necete objaviti ovaj komentar, ali evo malo realnosti. 90% zaposljavanja ide iskljucivo preko stranke, rodbine, preporuke, prijatelja koji vec rade u toj zeljenoj kompaniji. Ako nemate nista od toga, mozete imati ultra skockan CV, nece ga niko ni pogledati u moru drugih CV-ja raznoraznih anonimusa. Cesto kompanije okace oglas radi reda, a vec su ubacili nekog svog.

    Dzabe fakultet ako nemate nekog da vas ubaci, prednost ce imati manje obrazovani kandidati ukoliko imaju nesto od gore navedenog. Sve sto se nudi visokoobrazovanima koji nemaju gore navedeno, je da rade u nekoj prodavnici za minimalac i sl. Katastrofalan sistem, plus svi traze nekoliko godina iskustva koje vecina nema gde da stekne. Ali naravno, zavaravajmo se da je jako bitno obrazovanje i kako smo napisali CV. Pitajte malo ljude po gradovima sta i kako funkcionise, pa ce vam potvrditi ovo sto sam napisao.