Autor - Redakcija Poslovi Infostud | Tražim posao
Ona je desna ruka stomatologu, a pacijentima oslonac kada u ordinaciju dođu sa problemom, bolom i strepnjom. Zadatak stomatološke sestre nije samo da asistira lekaru. Ona vodi računa da je ordinacija pripremljena, da su instrumenti i materijali na svom mestu i da se poštuju pravila higijene i sterilizacije.
Dobra stomatološka sestra, kažu oni koji ovaj posao rade godinama, za ordinaciju zlata vredi.
Stomatološka sestra asistira stomatologu tokom intervencija, priprema ordinaciju, instrumente i materijale, vodi računa o dezinfekciji i sterilizaciji, evidenciji i organizaciji rada, ali i o komunikaciji sa pacijentima. Posebno važnu ulogu ima u radu sa decom i pacijentima koji se plaše stomatologa. Za ovaj posao moguće je školovati se kroz odgovarajući srednjoškolski profil, ali i kroz prekvalifikaciju.
U Zubotehničkoj školi u Beogradu za Infostud kažu da brojne njihove učenice nastavljaju školovanje i kasnije postaju više medicinske sestre, lekari ili stomatolozi. Buduće stomatološke sestre obrazuju se i u još nekoliko gradova Srbije, ali se do ovog posla ne dolazi samo kroz redovno četvorogodišnje školovanje.
Zubotehnička škola u Beogradu omogućava i prekvalifikaciju za profil stomatološka sestra-tehničar. Postoji i mogućnost uporednog školovanja za učenice koje žele da steknu diplome iz oba obrazovna profila škole – zubni tehničar i stomatološka sestra-tehničar. U oba slučaja polaže se odgovarajuća razlika predmeta.
U privatnim stomatološkim ordinacijama posao često dobijaju i medicinske sestre koje nisu školovane baš za profil stomatološke sestre-tehničara, pa potrebna znanja i veštine stiču kroz rad u praksi.
Na sajtu Poslovi Infostud gotovo u svakom trenutku može se pronaći nekoliko oglasa za stomatološke sestre. Neke privatne ordinacije traže iskustvo i samostalnost, dok su druge spremne da uvedu u posao i početnike.
Uslovi se razlikuju od ordinacije do ordinacije, kao i plata i radno vreme.
Stomatološka sestra Mirjana Veličković (57) ovaj posao radi već 37 godina. Karijeru je započela u Stomatološkoj službi aranđelovačkog Doma zdravlja, gde planira da dočeka i penziju.
Za sve te godine bilo je, kaže, i teških trenutaka i razloga za nezadovoljstvo uslovima rada, od položaja stomatologije u zdravstvenom sistemu do ukidanja regresa i toplog obroka.
Ipak, svoj posao i dalje voli, pre svega zbog kolektiva i pacijenata. Danas joj je posebno važno da iskustvo prenese mlađim koleginicama.
„Za ovaj posao važni su organizovanost, spretnost i pedantnost, ali možda još više strpljenje, razumevanje i sposobnost da se pacijentu u pravom trenutku uputi i topla reč“, kaže Mirjana.
Dodaje da je stomatološka sestra često osoba sa kojom pacijent prvo razgovara i koja mu pomaže da se opusti pre nego što sedne u stomatološku stolicu.
Mirjana je tokom gotovo četiri decenije radila i sa odraslima i sa decom, a nekoliko godina provela je i na odeljenju ortodoncije.

Da je njen posao mnogo širi od asistiranja stomatologu, najbolje se vidi kada se zaviri u njen radni dan.
„Počinje pripremom ordinacije i radnog mesta, a veliki deo posla odnosi se na sterilizaciju i dezinfekciju instrumenata, vođenje protokola i evidencije, pripremu materijala i čišćenje ordinacije posle svakog pacijenta“, kaže ona.
Nakon intervencije instrumenti prolaze kroz ceo postupak obrade – od pranja i dezinfekcije, preko sušenja, do sterilizacije. Tu spadaju različite vrste klešta, ogledalca, sonde, ekskavatori, skaleri i kirete.
Sestra istovremeno priprema materijal potreban za intervenciju i vodi evidenciju.
Ipak, posao ne podrazumeva samo dobru organizaciju u ordinaciji. Potrebno je znati i kako razgovarati sa pacijentima, posebno kada su uplašeni ili imaju drugačija očekivanja od lečenja.
Rad sa decom je, kaže Mirjana, nešto posebno jer zahteva strpljenje, smirenost i dobru procenu.
Dete koje se plaši stomatologa ne može jednostavno da se smesti na stolicu i od njega očekuje da sarađuje.
„Mališane morate polako da pridobijete i da procenite kako im prići. Potrebno je veliko strpljenje. Nekada razgovaramo, nekada se šalimo. Nekada je potrebna jedna poseta da se upozna sa ordinacijom, a nekada dve ili tri da bi steklo poverenje.“
Dešavalo se, kaže, da majka ne može da smiri dete, pa ga ona drži dok stomatolog radi.
Pamti i slučaj kada je koleginica uspela da privoli malu pacijentkinju da otvori usta tek kada je izvadila lak za nokte i obećala joj manikir.
„Najteži momenti su kada dete dođe sa velikim otokom ili povredom. Tada nema mnogo vremena za ubeđivanje. Lekar mora brzo da reaguje, a sestra da bude spremna da pomogne“, kaže Mirjana.
Upravo ti trenuci, iako najteži, ostaju među najupečatljivijim uspomenama iz rada sa decom.
Za Mirjanu je najlepši deo posla osećaj da je nekome pomogla i olakšala bol.
„Nekada su roditelji uplašeni ili imaju svoje mišljenje o tome šta treba uraditi, pa im treba polako objasniti situaciju. Kada dete koje se plašilo ipak sedne na stolicu i dozvoli da mu uradimo ono što je potrebno, to je velika stvar.“
Deca im, kaže, nekada donesu crtež, nacrtaju doktorku ili nju, a nekada ih samo sretnu u hodniku i zagrle.
Mirjana dodaje da njen posao nije vezan samo za ordinaciju, već uključuje i sistematske preglede dece u školama.
Za dobar rad u ordinaciji važna je i saradnja sa stomatologom.
„Dobra komunikacija između stomatologa i sestre veoma je važna. Posle mnogo godina rada često i bez mnogo reči znamo šta je potrebno, pratimo jedno drugo i dopunjujemo se tokom intervencije. To olakšava posao i nama i lekaru, a pacijentu daje osećaj sigurnosti“, kaže Mirjana.
Stomatologija se stalno menja. Pojavljuju se novi materijali i procedure, pa je potrebno pratiti novine kroz predavanja, kongrese i stručne skupove.
„Škola daje osnovu, ali se veliki deo posla nauči kroz praksu. Kada mlada sestra dođe iz škole, treba joj vremena da stekne rutinu i sigurnost u radu“, kaže ona.
Zato danas posebno voli da pomaže mlađim koleginicama da savladaju posao.
Bojana Pantelić je medicinska sestra koja je karijeru započela pre deset godina. Uporedo sa radom u državnoj dečijoj stomatologiji, radi i u privatnoj ambulanti.
Kako kaže, zabrinjava je to što poslednjih godina sve više manjih privatnih stomatoloških ordinacija radi bez stomatoloških sestara.

„Kada pomislim koliko vremena odlazi na pranje, čišćenje i sterilizaciju instrumenata, jasno mi je koliko je teško sve to postići bez sestre, posebno kada lekar prima pacijente jednog za drugim“, kaže Bojana.
Dodaje da stomatološka sestra mora da ima osećaj za sklad i urednost.
„Već sa vrata vidim šta nije na mestu i ta sposobnost organizacije je vrlo važna za ovaj posao.“
Prema njenim rečima, privatne ambulante imaju mnogo više opreme i širu lepezu postupaka u koje je sestra uključena, poput hirurgije, ortodoncije i rada sa decom i odraslima. Zato je posao zanimljiviji i dinamičniji, ali i zahtevniji.
„Uprkos tome što se kod privatnika mnogo više radi, zarada je uglavnom ista kao i u državnoj ambulanti. Dešavalo se da za četiri sata kroz ordinaciju prođe 20 pacijenata, a sa svakim treba popričati, upisati ga i zakazati.“
Pacijenti, kaže, nekada dolaze potpuno izbezumljeni od straha.
„Tada su sestre pomalo i psiholozi koji pronalaze način da umire pacijenta. A najveća mi je satisfakcija kada mi kažu da se, zahvaljujući meni, od sada manje plaše zubara.“
Bojana zaključuje da je za dobru stomatološku ordinaciju posvećena i dobro organizovana stomatološka sestra – pola posla.