Šta intervjuer procenjuje dok sedite pred njim


Verovatno ste nekada bili na intervjuu za posao. Ako niste – sigurno ćete se jednom naći u toj situaciji. To može biti neformalni razgovor sa rođakom koji će vas zaposliti u kafiću preko leta ili strukturisani intervju sa tročlanom komisijom u nekoj zgradi od stakla i čelika. U oba slučaja prolazite kroz proces procene. U tim situacijama vam kroz glavu sigurno prolazi mnogo različitih pitanja:

Da li on sada vidi da imam tremu?Šta li sada misle o meni?Da li sam ovo dobro rekao?Koliko da budem iskren?Da li je trebalo da stavim kravatu (i izvadim minđušu)?

I to je ok, niste jedini. Postoji jedna mudra izreka – “nemojte razmišljati šta drugi ljudi misle o vama, jer su previše zauzeti time šta vi mislite o njima”. Ipak, u ovoj situaciji se ne možete previše osloniti na to, jer je situacija vrlo jasna – sagovornik procenjuje vas!

Intervjuer nije mašina

Evo sada pogleda sa druge strane. Iskusni intervjueri vremenom nauče da procenjuju ponašanje kandidata, tako da mogu da prepoznaju stanja u kojima se kandidati nalaze. Nakon nekoliko stotina ili hiljada razgovora sa kandidatima intervjuer može relativno lako da prepozna pojedine tipove kandidata. Tako možemo prepoznati kandidate koji su jako uplašeni samom situacijom, one koji nešto pokušavaju da sakriju. Kao i na kontrolnom u osnovnoj školi, možda ste nekad imali utisak da ste neopaženo prepisivali, ali vrlo je verovatno da je učiteljica to videla.

Dakle, ukoliko ste se pitali, intervjueri sa iskustvom mogu relativno lako da uoče da li vam drhti glas, da li izbegavate određeni odgovor, koliko ste iskreni a koliko “ulepšavate istinu” i slično. To je jednostavno njihov posao. Verovatno vam je poznato da je nemoguće lažirati poligraf i da ćete samo pogoršati stvari ukoliko pokušate da varate i budete cool. Kada je intervju za posao u pitanju to je samo delimično tačno, pošto intervjueri nisu mašine. Koliko ćete uspeti da sakrijete svoje mane a istaknete vrline zavisi od dva faktora – intervjuera i vas.

Ključ je u pripremi

Pošto u ovoj situaciji ne možete da utičete na intervjuera, predstavljamo nekoliko “caka” koje će vam pomoći da se predstavite na najbolji način, imajući u vidu šta intervjueri procenjuju. Naravno, na ovaj način samo želimo da vam pomognemo da dobrom pripremom izvučete maksimum iz sebe, a nikako da dajemo savete kako da prevarite intervjuera. Evo i pomenutih saveta:

  • Budite dostupni i “spremni za akciju” – pokažite motivaciju da se zaposlite tako što ćete sve ostale obaveze podrediti intervjuu za posao. Loš utisak na budućeg poslodavca može da ostavi ukoliko pomerate termin intervjua, zahtevate posebne uslove ili pokazujete neodlučnost da dođete – “tvrdite pazar”. To retko kad upali.
  • Dobro se informišite o kompaniji i poslu za koji ste se prijavili – pored generalnih informacija, dobra “caka” je da u toku intervjua provučete par informacija o kompaniji koje su toliko detaljne da će intervjuer pomisliti: “ovaj čovek je toliko posvećen da je naučio naš sajt napamet”.
  • Budite prijatni– istraživanja pokazuju da u prezentacijama tek 7% utiska čini sadržaj koji izgovarate. Utisak koji ćete ostaviti na sagovornika najviše zavisi od ostalih stvari – stila komunikacije, oblačenja, raspoloženja, položaja tela itd. U praksi se nebrojano puta potvrdilo da vedri i pozivitvni ljudi ostavljaju jači I bolji utisak na intervjuere. 
  • Budite prepoznatljivi – pošto smo već utvrdili da intervjueri nisu mašine, to znači da imaju ograničen memorijski prostor koji mogu da Vam posvete i da će im iz razgovora sa vama u memoriji ostati najupečatljiviji podaci. Zato se potrudite da u razgovor ubacite neku zanimljivost iz vaše biografije, interesantan hobi ili iskustvo… i neće vas zaboraviti!
  • I poslednji savet je – dobro se pripremite. Danas se može pronaći mnogo izvora koji pružaju dobre savete u vezi sa pravljenjem CV-a i pripreme za intervju za posao. Pročitajte neke od njih, doterajte do savršenstva svoj CV i vežbajte sa bliskom osobom… ili bar sa ogledalom!

Da li ste vi nekada vodili intervju? Probajte, i obratite pažnju na to šta ste sve uočili kod svog sagovornika.

Hajde da rezimiramo. Nadam se da niste stekli utisak da je zaključak teksta da su intervjueri super-bića koja čitaju misli. Njihov posao je da vas procenjuju i pri tom koriste sva dozvoljena sredstva. To se manje-više svodi na postavljanje pitanja, slušanje odgovora i praćenje poruka “između redova”. Na vama je da se dobro pripremite i emitujete prave poruke. Srećno!

 

 

Dr Predrag Okanović

Vlasnik & Senior Konsultant

TIM Centar

Podelite na društvenim mrežama

Direktan link do vesti

Komentari na vest (3)


  • Marija

    pre 7 godina i 11 mesec

    Bila sam na konkursima, ni sama ne znam koliko puta. Pitala sam se zašto trpim poniženja od ljudi punih sujete, tendencioznosti, nepoverenja, nezrelosti, priučenih, bez znanja u oblasti gde želim da dobijem posao. Pitala sam se više puta zašto sam dozvolila da gledam te licemere koji misle da su bogovi kojima se treba klanjati i gledati ih kao u božanstva..., koji se nisu ni udostojili da pročitaju moj CV, koji sam pažljivo pisala. Zašto sam dozvolila da me gledaju kao da sam na stočnoj pijaci procenjujući da li sam spremna da budem poslušna šta god da zatraže od mene. Nekima sam bila prestara, nekima premlada, nekima prekvalifikovana... Šta sve nisu izmišljali da bi me uverili kako nisam dovoljno vrsna da budem član tima... Užas...Nemam više snage da pišem o tome.. Muka mi je... Mislim da se niko od njih nije zapitao, da li je dostojan da vrši, kako je rečeno, „procenu“... Dočekivali su me umišljene devojčice, golobradi dečaci, klimakterične tete i prepotentne čike... Uvek sam bila besprekorno obučena pokazujući da poštujem kompaniju u kojoj sam ili preko koje sam aplicirala. Naprotiv, oni su bili opušteni, da ne kažem zapušteni... Casual... Neki me nisu ponudili ni čašom vode... Drugi su, dok sam čekala u hodniku da uđem u prostorije, ispraćali svoje kandidate, koje će progurati preko veze. O kako mrzim kad mi neko od njih kaže: „Drago mi je što smo se upoznali“. Odmah znam da od drugog kruga nema ništa... Radila sam taj posao, još sam mlada, imam natprosečne rezultate i kvalifikacije ali se eto ne uklapam u traženu šemu. Nisam dovoljno ponizna, ne gledam dovoljno sa strahom jer imam svoje ja i poznajem svoje kvalitete i mogućnosti, imam previše znanja i iskustva da mi neko prodaje maglu, svesna sam da umem, da znam i da mogu...da hoću... I time se ne uklapam, jer me je teško modifikovati prema potrebama, jer ću možda da talasam, jer će neko gore da me uoči pa mogu biti pretnja za nekog malo ispod, jer jednostavno postoji neko za koga je neko intervenisao ili postoji neko ko je spreman na baš sve.... Opet, u nekoj drugoj situaciji zašto bi me primio neko ko je nekada bio magacioner a sada vodi kompaniju? Jednom sam zaista lepo prošla prvi krug. U drugom krugu me je primio menadžer srednjeg ranga. Nakon neutralnog razgovora, rekao mi je direktno, gledajući me u oči, da ću sigurno biti primljena i lepo napredovati ako pristanem da povremeno ispunjavam seksualne fantazije generalnom direktoru. Nasmešila sam se, ustala i izašla. Stiglo me je tek kada sam sišla u hol i nisam mogla, znala, da otvorim vrata... Ne, intervjuer zaista nije mašina. Samo software-ski programirana mašima možda bi mogla da uzme u obzir sve parametre i koliko toliko nepristrastno da tu magičnu procenu. Nikada nisam imala nameru da prevarim osobu ili osobe koje vrše interview. Ali, šematizovani u znanju i ponašanju postavljali su suvisla, besmislena pitanja, prepisana iz ko zna kakvih stranih učbenika, kao loša kopija zapada... Zazvonio bi mi telefon u neko pozno poslepodne i tražili bi da dođem sutra, prepodne u neki drugi grad u Srbiji... Jesam fleksibilna i dostupna ali tako nešto zaista ne mogu. I neću. Smatram to nekorektnim, čak bezobraznim.. Zlonamernim... Znala sam web strane kompanije gde sam konkurisala napamet. Ne samo napamet, sa razumevanjem... Ali, to nikome ništa nije značilo. Čak sam doživela da su mi se podsmevali zbog toga.. Bila sam i prepoznatljiva i prijatna i maksimalno pripremljena. Ponekad bih prosto blistala na interview-u... Tako sam se bar osećala posle interview-a. Jeste, u Sad Letter (znate li da oni već imaju pripremljena pisma kojim vas odbijaju gde treba ubaciti samo imena?) bi me nahvalili, bili impresionirani samnom, ali ipak su „odabrali kandidata koji je više ispunjavao uslove konkursa...“ Tu rečenicu nikada nisam mogla da shvatim do kraja. Smatram da su HR-ovi, takvi kako jesu, jedna od najvećih pošasti za nas, ljude koji tražimo posao. Zato ovakvi bajkoviti tekstovi nemaju mesto u realnosti i više su domen nečije dobre volje i deo nečega što bi trebalo tako da bude, a nije. Srećno svima i nemojte mi zameriti na iskrenosti. Bog mi je svedok da nemam loših namera....
  • Srdjan

    pre 7 godina i 11 mesec

    Da li to vazi i kada nekoga posalju sa stranackom knjizicom u kakvo javno preduzece, ili to vazi samo za obicne gradjane apoliticne koji jos pokusavaju preko Nacionalne sluzbe za prodaju magle i gubljenje vremena negde naci posao... .
  • miloja

    pre 7 godina i 11 mesec

    Vi ste smesni ili..., sta moze intervjuista da proceni..., imam iskustva o tome, isao sam na intervju u sali, vec sam radio nocne smene i stajanje na nogama vise od 8 sati. neko je procenio ,a taj neko je od 20-25 godine starosti, da uslove stajanja i nocni rad nemogu da obavljam!!! da ima neko i zvezdu na celo , ako te nece oni te nece!!!