Svaki treći nezaposleni nema srednju školu


(Preuzeto sa sajta Danas - 09. 05. 2010.)

U ovoj godini za mere aktivne politike zapošljavanja iz budžeta je izdvojeno 3,7 milijardi dinara, od čega je 1,8 milijardi dinara opredeljeno za program „Prva šansa", koji sem zapošljavanja pripravnika osposobljava mlade ljude svih obrazovnih profila, bez iskustva, za određene poslove, ističe Dejan Jovanović, direktor Nacionalne službe za zapošljavanje. Prema njegovim rečima, u okviru aktivnih mera za zapošljavanje, 295 miliona dinara opredeljeno je za programe obuke za rad na novim poslovima.

- To su programi kojima se pruža podrška licima na evidenciji koja nemaju dovoljna ili adekvatna znanja koja zahtevaju poslodavci u savremenom poslovanju. To su programi obuka, prekvalifikacija i dokvalifikacija, za sva lica koja žele da promene zanimanje ili steknu nova znanja, potrebna kako bi pronašli posao u okviru traženih zanimanja. Od oktobra 2009. NSZ organizuje više od 100 vrsta obuka za određena, kao i obuke za razvoj preduzetništva i sticanje znanja za otpočinjanje sopstvenog posla, objašnjava Jovanović.

Prema podacima NSZ, u toku 2009. u programima obuka obuhvaćeno je 3.365 osoba. Program prekvalifikacije i dokvalifikacije za potrebe tržišta rada obuhvatio je obuke iz 16 područja rada - ekonomije, prava i administracije, geodezije i građevinarstva, trgovine, ugostiteljstva i turizma, mašinstva i obrade metala, socijalne zaštite i drugih.

Neusklađenost obrazovne politike sa potrebama tržišta rada u ovom trenutku je veliki problem u Srbiji i nije retkost da se škole u pojedinim regionima javljaju kao generatori nezaposlenosti, ističe za Danas Dragan Đukić, direktor sektora za posredovanje u zapošljavanju u Nacionalnoj službi za zapošljavanje.

Inače više od dve trećine radne snage ima minimum srednje obrazovanje, a oko 20 odsto više i visoko obrazovanje. Ipak, kada su u pitanju nezaposleni situacija je drugačija. Đukić kaže da svaki treći nezaposleni registrovan u NSZ nema srednju školu, a sa višim i visokim obrazovanjem je oko šest odsto nezaposlenih.

- Nekvalifikovani i polukvalifikovani radnici već sada imaju daleko manje šanse da nađu posao, a sa daljim razvojem postaće potpuno neuposlivi. Kapaciteti za otvaranje novih i boljih radnih mesta u budućnosti će biti ograničeni, ukoliko Srbija ne bude sposobna da stvori veće i efikasnije investicije u ljudski kapital - objašnjava Đukić i dodaje da je potrebno unapređenje sistema obrazovanja i obuke, kako bi Srbija u budućnosti mogla da bude konkurentna na osnovu radne snage.

Prema njegovim rečima, cilj Srbije je da postane deo evropskog obrazovnog prostora, ali je pitanje „u kojoj meri su dosadašnje reforme dale rezultat povodom usklađenosti obrazovanja sa potrebama tržišta rada". Đukić navodi da je o rezultatima reforme visokog obrazovanja još rano govoriti, jer na tržište rada tek pristižu generacije koje su se školovale po „Bolonji".

Dragoljub Rajić, portparol Unije poslodavaca Srbije, ističe za Danas da je najveći problem što na tržištu rada u Srbiji nema dovoljno kvalitetnih kadrova.

- Takva je situacija, na primer, u turizmu, pa bismo morali da uvozimo kadrove iz susednih zemalja, što je besmisleno. Slično je i u građevinarstvu, jer u Srbiju dolaze da rade ljudi iz Bugarske, koji imaju veće radno iskustvo - objašnjava Rajić.

On napominje da poslodavac u Srbiji svršenog srednjoškolca, zbog lošeg obrazovnog sistema, u proseku mora da obučava još 18 meseci po prijemu na radno mesto, kao i da za neproduktivnog radnika snosi troškove zarade, poreza i doprinosa. Prema njegovim rečima, poslodavac za taj period u proseku potroši oko 7.000 evra za zaposlenog sa srednjim obrazovanjem i više od 9.000 evra za fakultetski obrazovanog, kako bi ga obučio da bude produktivan.

- Za razliku od Srbije, u Nemačkoj učenici u drugom, trećem i četvrtom razredu srednje škole imaju po tri časa prakse dnevno, kao i stalni predmet preduzetništvo. Zbog takvog sistema, 55 odsto kadrova nikada ne ode na tržište rada, već se direktno zaposli nakon završene škole - kaže Rajić.

Država u „minusu" zbog doškolovanja

Podaci Unije poslodavaca Srbije pokazuju da poslodavci utroše oko 525 miliona evra na osposobljavanje jedne generacije od 70.000 svršenih srednjoškolaca ili studenata, jer su toliki gubici neproduktivnog radnog odnosa za 18 meseci edukovanja iz praktičnog rada. Kako ističu u Uniji, Srbija je zbog zaostalog i neprilagođenog sistema obrazovanja od 2000. do 2009. izgubila ukupno tri milijarde evra kroz poslodavačke gubitke na ime doškolovanja kadrova u radnom okruženju.

B. Cvejić

Podelite na društvenim mrežama

Direktan link do vesti

Komentari na vest (1)


  • Srbin od Srbije

    pre 13 godine i 9 meseci

    U OBRAZOVANJU LICA ZA RAD U UGOSTITELJSTVU Da bi smo postigli određeni kvalitet, profesionalnost i stručnost u oobrazovanju lica za ugostiteljska zanimanja. Kao i za sve one koji žele da steknu nivo profesionalnog i stručnog rada u ugostiteljskoj usluzi, neophodno je izvršiti normatizaciju i standardizaciju svakog zanimanja. Mnogi će se upitati šta se pod tim podrazumava, koji su uslovi i koji je način da bi se to učinilo... Veoma jednostavno i vrlo lako. Svako treba da radi samo ono za šta se obrazovao, odnosno za šta se školovao. Navodim jedan veoma interesantan primer: U ugostiteljstvu može da se zaposli svako ko to poželi. Može da radi bez zanimanja, sposobnosti i zvanja i znanja. Odnosno da otvori ugostiteljsku radnju, ili veći ugostiteljski objekat KO GOD TO POŽELI. Odnosno ko IMA NOVAC. Pošto je tako u Srbiji, ja imam veoma kondtruktivan predlog; Da ja kao ugostiteljski radnik otvorim ginekološku radnju... Mnogi se pitaju kako ću raditi kada nisam obrazovan a\' niti školovan za to zanimanje. ODGOVOR JE VEOMA JEDNOSTAVAN. U POSLU GINEKOLOGA MOŽDA MOGU DA IZAĐEM U SUSRET I DA POMOGNEM MNOGIM ŽENAMA NARAVNO SA RAZUMEVANJEM I SAVETIMA. Što se tiče stručnosti nastavnog obrazovan tu sam nedovoljno obrazovan. Međutim u tom poslu posledice mogu da nanesem jednoj ženi. To dobro svi koje ovo budu čitali neka zapamte, jer ovo drugo što navedem je mnogo više ozbiljnije i opasnije... Jer za ugostiteljstvo pored novca, vezica i svega onoga što se čini u Srbiji što je veoma riskantno, mnogi a i država zapostavlja kvalitet, profesionalnost, stručnost i znanje... Lice koje koje bez znanja i zanimanja radi u ugostiteljstvu, ili je vlasnik a nama zaposlena ugostiteljka profesionalna i stručna zanimanja je katastrofalno... Zamislite, i upitajte se koliko je u poslednjih nekoliko godima bilo zaraženih lica salamonelom, trihinelom, ili šarpom??? Naravno da neznate jer to niko ne vodi računa... I navodim ono što sam malo pre naveo: Kod mene će biti nanesene posledice samo jednoj ženi, međutim zamislite kakve će biti posledice ako se zakolju dve tri svinje koje imaju trihinelu. Pripreme se i od nji se konzumira jelo i specijaliteti na nekoj proslavi i slavlju a ima ih nekoliko stotina... A među njima ima i dosta dece... Suvišno je o tome diskutovati KAKVE SE TU POSLEDICE DEŠAVAJU. Jer moramo da znamo da su ove bolesti veoma zastupljene na podrucju Srbije... Takođe moramo da znamo da u obrazovanju lica za ugostiteljstvo izaberemo i izvršimo klasifikaciju i selekciju samo odabranih, sposobnih i zdravih lica... Da obrazovanje istih mora biti po najvišim, najprofesionalnijim, najstručnijim standardima u ugostiteljstvu. Takođe još bi se mnogo toga oko ovoga moglo napisati, međutim ako je Vama nešto nejasno oko ovoga ja sam vam na usluzi... S poštovanjem,