U jednom od prethodnih tekstova pisali smo o pravu na naknadu zarade za vreme privremene sprečenosti za rad (odnosno bolovanju, kako se to u svakodnevnom govoru obično kaže). Ovo pravo regulisano je odredbama Zakona o radu i Zakona o zdravstvenom osiguranju.
Zakon određuje da zaposleni imaju pravo na naknadu zarade u 7 slučajeva. Prema tome, nije samo privremena sprečenost za rad zbog bolesti osnov za isplatu naknade zarade zaposlenima, već postoji još 6 razloga sprečenosti za rad koje povlače pravo na isplatu bolovanja od strane poslodavca i od RFZO.
Ovom prilikom definisaćemo sledeće elemente od suštinske važnosti za plaćanje bolovanja zaposlenim licima, odnosno daćemo odgovore na sledeća pitanja:
Svaki zakonski razlog bolovanja biće u nastavku teksta tretiran u posebnom poglavlju, gde ćemo dati odgovore na ova, u uvodu definisana pitanja, osim odgovora na poslednje pitanje-šta sve ulazi u pojam zarade (u smislu isplate bolovanja u određenom procentu od zarade). Odgovor na ovo poslednje pitanje pokušaćemo da damo u posebnom poglavlju.
Naravno, kada se govori o naknadi zarade zaposlenima, prvo se pomisli na naknadu zarade koja se plaća kada radnik zbog bolesti ili povrede nije u stanju da radi. Nagašavamo, različito se plaća naknada zarade kada je bolest ili povreda zbog koje je nastala sprečenost za rad uzrokovana obavljanjem posla na radnom mestu, u odnosu na naknadu zarade zbog bolesti ili povrede van rada.
Na isti način se utvrđuje dužina sprečenosti za rad, kao kod „običnog“ bolovanja: izabrani lekar prvih 30 dana, pa potom lekarske komisije RFZO, s tim da prijavu povrede na radu mora da učini poslodavac filijali RFZO.
Razlika u odnosu na bolovanje zbog bolesti ili povrede van rada je u obvezniku plaćanja i visini naknade:
Filijala RFZO postaje obveznik plaćanja samo ukoliko prestane radni odnos licu kod koga postoji sprečenost za rad zbog povrede ili bolesti na radu i nakon prestanka radnog odnosa postoji (npr istekao je ugovor na određeno vreme). RFZO tada nastavlja isplatu naknade zarade koju je plaćao poslodavac dok traje bolovanje, odnosno sve dok izabrani lekar i lekarske komisije donose ocene da i dalje traje sprečenost za rad usled bolesti ili povrede na radu.
Treći razlog za privremenu sprečenost za rad jesu bolesti ili komplikacije u vezi sa trudnoćom, odnosno tzv. trudničko bolovanje.
Četvrti zakonski razlog privremene sprečenosti za rad koji povlači sa sobom pravo na isplatu naknade zarade jeste zbog propisane mere obavezne izolacije kao kliconoše ili zbog pojave zaraznih bolesti u njegovoj okolini. Svakako, u uslovima covid-19 ovo je postalo veoma čest osnov za bolovanje.
Peti mogući osnov za bolovanje jeste nega člana porodice: zaposlenom pripada naknada zarade tokom odsustnosti sa posla zbog nege obolelog, odnosno povređenog člana uže porodice mlađeg od sedam godina života ili starijeg od sedam godina života koji je teško telesno ili duševno ometen u razvoju
Izuzetak!: u pogledu isplatioca-bolovanje zbog nege deteta do tri godine starosti-od prvog dana plaća RFZO, takođe 65% osnovice. Prema tome, poslodavac uopšte ne plaća naknadu zarade za bolovanje koje je otvoreno zbog nege člana uže porodice do 3 godine starosti.
Izuzetak! u pogledu visine naknade zarade- nega teško obolelog deteta-plaća se 100% osnovice i sve vreme ide na teret RFZO.
Šesti mogući osnov za bolovanje jeste zbog dobrovoljnog davanja organa, ćelija i tkiva (izuzev krvi) .
Najzad, sedmi mogući osnov za bolovanje jeste u slučaju kada je zaposleni određen za pratioca bolesnog osiguranog lica upućenog na lečenje ili lekarski pregled u drugo mesto, odnosno dok boravi kao pratilac u stacionarnoj zdravstvenoj ustanovi.
Kod svih gore opisanih slučajeva bolovanja, kada naknadu zarade plaća poslodavac iz svojih sredstava, bilo da je reč o plaćanju visini 65% plate, bilo da se plaća puna plata, osnovicu čini prosečna zarada koju je zaposleni ostvario kod tog poslodavca u poslednjih 12 meseci za ono vreme koje je radio. Ako zaposleni nema nijednu isplaćenu zaradu kod tog poslodavca, onda poslodavac plaća 65% od osnovne zarade iz ugovora o radu. Dakle, kada bolovanje plaća poslodavac, osnovicu za obračun naknade zarade čini samo zarada ostvarena kod tog poslodavca, a ne računaju se eventualne zarade kod prethodnih poslodavaca, iako su ostvarene u poslednjih 12 meseci.
Kod svih gore opisanih slučajeva kada bolovanje plaća filijala RFZO, bez obzira da li se plaća u visini 65% ili 100% od osnovice, osnovicu čini prosečna zarada osiguranika iz poslednjih 12 meseci ostvarena kod svih poslodavaca. Dakle, kada bolovanje pređe na teret RFZO, onda se računaju zarade kod svih poslodavaca koje ulaze u poslednjih 12 meseci. Kod naknade zarade koju plaća RFZO, za one mesece u kojima nema zarade računa se minimalna zarada za te mesece. Primera radi, u poslednjih 12 meseci pre meseca započinjanja bolovanja postoje 3 zarade kod sadašnjeg poslodavca, 6 zarada kod prethodnog i tri meseca bez zarade. RFZO kod računanja osnovice za obračun naknade zarade sabira zarade kod sadašnjeg poslodavca, prethodnog poslodavca i dodaje tri minimalca za one mesece u kojima osiguranik nije radio. Tako se dobije prosečna zarada od koje se plaća 65% tokom bolovanja.
Kod obračuna naknade zarade tokom bolovanja u obzir se uzimaju: osnovna zarada, deo zarade za radni učinak i uvećana zarada. Prema tome, osnovica za obračun bolovanja je kompletna zarada koja je isplaćena osiguraniku u prethodnih 12 meseci. Kada naknadu plaća poslodavac, onda je reč o zaradi kod tog poslodavca, a kada je plaća RFZO onda govorimo o prosečnoj zaradi iz poslednjih 12 meseci kod svih poslodavaca.
Kod citiranih zakonskih odredbi ćemo se zadržati kako bismo u potpunosti precizirali koja se primanja iz radnog odnosa uzimaju u obzir prilikom izračunavanja naknade zarade kod bolovanja, a koja se ne računaju. Sam zakonski tekst govori o ostvarenoj zaradi u prethodnih 12 meseci kao osnovici za obračun naknade zarade. Zarada je definisana Zakonom o radu, koji propisuje da se zarada sastoji od zarade za obavljeni rad i vreme provedeno na radu, zarade po osnovu doprinosa zaposlenog poslovnom uspehu poslodavca (nagrade, bonusi i slično) i drugih primanja po osnovu radnog odnosa, odnosno da se pod zaradom smatra zarada koja sadrži porez i doprinose koji se plaćaju iz zarade. Zakon je dalje definisao da se pod zaradom smatraju sva primanja iz radnog odnosa osim:
Prema citiranim zakonskim odredbama, nedvosmisleno je koja primanja se ne smatraju zaradom zaposlenog (sva gore pojedinačno pobrojana primanja ne smatraju se zaradom). Sve ono što zakon nije izuzeo iz pojma zarade samim tim se mora uzeti u obzir i prilikom obračuna osnovice za naknadu zarade tokom bolovanja, a to podrazumeva i sva primanja zaposlenog po osnovu privremene sprečenosti za rad (naknada zarade tokom bolovanja), naknada zarade tokom porodiljskog odsustva, naknada zarade tokom korišćenja godišnjeg odmora, plaćenog odsustva i upšte sva druga primanja iz radnog odnosa koja Zakonom o radu nisu izuzeta iz pojma zarade.
Diplomirao na Pravnom fakultetu Univerziteta u Novom Sadu. Ima dugogodišnje radno iskustvo u oblasti radnog prava i socijalnog osiguranja. Svakodnevni kontakt sa građanima koji su u potrazi za poslom ili menjaju radno mesto pružio mu je uvid u probleme sa kojima se uglavnom susreću. Siguran je da njegovo lično profesionalno iskustvo može da pomogne u pronalaženju odgovora na pitanja koja kandidati na sajtu najčešće postavljaju
Ako dobijete otkaz – ovo poslodavac NE SME
Kako da izračunate OTPREMNINU