Zakon o radu
primarno uređuje radni odnos. Jedno od osnovnih prava iz radnog odnosa,
a svakako osnovni motiv zaposlenog za rad, jeste pravo na odgovarajuću zaradu,
koja se utvrđuje u skladu sa zakonom, opštim aktom i ugovorom o radu.
Zakon o radu sadrži i posebne odredbe o radu van radnog
odnosa. U radno angažovanje van radnog odnosa, za koje angažovana lica
ostvaruju odgovarajuću naknadu, spadaju privremeni i povremeni poslovi,
obavljanje poslova po ugovoru o delu i dopunski rad. Ugovor o stručnom
osposobljavanju i usavršavanju je takođe oblik rada van radnog odnosa, ali je
kod njega zakonom izričito definisano da naknada nije obavezna, odnosno da poslodavac može licu na stručnom osposobljavanju ili
usavršavanju da obezbedi novčanu naknadu i druga prava, u skladu sa zakonom,
opštim aktom ili ugovorom o stručnom osposobljavanju i usavršavanju. Novčana
naknada ove vrste ne smatra se zaradom u smislu Zakona o radu.
Posebnim zakonom uređeno je volontiranje, kao organizovano dobrovoljno pružanje usluge ili
obavljanje aktivnosti od opšteg interesa, za opšte dobro ili za dobro drugog
lica, bez isplate novčane naknade ili potraživanja druge imovinske koristi,
osim ako ovim zakonom nije drukčije određeno.
Radni odnos
Kao što smo u uvodu naveli, jedno od osnovnih prava zaposlenih lica je pravo na
odgovarajuću zaradu. Postoji nekoliko oblika radnog odnosa, i kod svakog
zaposleni ima pravo na zaradu.
Radni odnos na neodređeno vreme osnovni je oblik radnog odnosa. Njegovo
trajanje nije unapred određeno, te može prestati samo iz zakonom propisanih
razloga.
Ugovor o radu
može da se zaključi na određeno vreme, za zasnivanje radnog odnosa čije
je trajanje unapred određeno objektivnim razlozima koji su opravdani rokom ili
izvršenjem određenog posla ili nastupanjem određenog događaja, za vreme
trajanja tih potreba.
Ugovorom o radu može da se ugovori probni rad za
obavljanje jednog ili više povezanih, odnosno srodnih poslova utvrđenih
ugovorom o radu. Probni rad može da traje najduže šest meseci. Pre isteka
vremena za koji je ugovoren probni rad, poslodavac ili zaposleni može da otkaže
ugovor o radu sa otkaznim rokom koji ne može biti kraći od pet radnih dana.
Poslodavac je dužan da obrazloži otkaz ugovora o radu. Zaposlenom koji za vreme
probnog rada nije pokazao odgovarajuće radne i stručne sposobnosti prestaje
radni odnos danom isteka roka određenog ugovorom o radu.
Ugovor o radu može da se zaključi za poslove sa povećanim rizikom, utvrđenim u skladu sa zakonom samo ako zaposleni ispunjava uslove za rad na tim poslovima. Zaposleni može da radi na poslovima sa povećanim rizikom samo na osnovu prethodno utvrđene zdravstvene sposobnosti za rad na tim poslovima od strane nadležnog zdravstvenog organa, u skladu sa zakonom.
Radni odnos može da se zasnuje i za rad sa nepunim
radnim vremenom, na neodređeno ili određeno vreme, za obavljanje poslova
čiji obim nije toliki da zahteva rad sa punim radnim vremenom. Zaposleni koji
zasnuje radni odnos sa nepunim radnim vremenom ima pravo na pravo na zaradu i
druga primanja iz radnog odnosa srazmerno vremenu provedenom na radu. Zaposleni
koji radi sa nepunim radnim vremenom kod jednog poslodavca može za ostatak
radnog vremena da zasnuje radni odnos kod drugog ili više poslodavaca i tako
ostvari puno radno vreme.
Radni odnos može da se zasnuje za obavljanje
poslova van prostorija poslodavca. Radni odnos za obavljanje poslova van
prostorija poslodavca obuhvata rad na daljinu i rad od kuće. Ugovor o radu koji
se zaključuje za obavljanje poslova van prostorija poslodavca, pored odredaba koje
sadrži svaki ugovor o radu, sadrži
i: trajanje radnog vremena prema
normativima rada; način vršenja nadzora nad radom i kvalitetom obavljanja
poslova zaposlenog; sredstva za rad za obavljanje poslova koje je poslodavac
dužan da nabavi, instalira i održava; korišćenje i upotrebu sredstava za rad
zaposlenog i naknadu troškova za njihovu upotrebu; naknadu drugih troškova rada
i način njihovog utvrđivanja; druga prava i obaveze.
Osnovna zarada zaposlenog angažovanog za obavljanje
poslova van prostorija poslodavca a ne može biti utvrđena u manjem iznosu od
osnovne zarade zaposlenog koji radi na istim poslovima u prostorijama
poslodavca.
Radni odnos može
da se zasnuje za obavljanje poslova kućnog pomoćnog osoblja. Ugovorom o
radu kojim se zasniva ovakav radni odnos može da se ugovori isplata dela zarade
i u naturi, s tim da se vrednost dela davanja u naturi mora izraziti u novcu.
Najmanji procenat zarade koji se obavezno obračunava i isplaćuje u novcu
utvrđuje se ugovorom o radu i ne može biti niži od 50% od zarade zaposlenog.
Isplatom dela zarade u naturi smatra se obezbeđivanje stanovanja i ishrane,
odnosno samo obezbeđivanje stanovanja ili ishrane. Ugovor ne može da se
zaključi sa supružnikom, usvojiocem ili usvojenikom, krvnim srodnikom u pravoj
liniji bez obzira na stepen srodstva i u pobočnoj liniji do drugog stepena
srodstva i sa tazbinskim srodnikom do drugog stepena srodstva.
Poslodavac može da zasnuje radni odnos sa licem
koje prvi put zasniva radni odnos, u svojstvu pripravnika, za zanimanje
za koje je to lice steklo određenu vrstu i stepen stručne spreme, ako je to kao
uslov za rad na određenim poslovima utvrđeno zakonom ili pravilnikom. Ovakva
mogućnost odnosi se i na lice koje je radilo kraće od vremena utvrđenog za
pripravnički staž u stepenu stručne spreme koja je uslov za rad na tim
poslovima. Pripravnički staž traje najduže godinu dana, ako zakonom nije
drukčije određeno. Za vreme pripravničkog staža, pripravnik ima pravo na zaradu
i sva druga prava iz radnog odnosa, u skladu sa zakonom, opštim aktom i
ugovorom o radu.
Rad van radnog odnosa uz odgovarajuću naknadu
Poslodavac može za obavljanje poslova koji su po svojoj prirodi takvi da ne traju duže od 120 radnih dana u kalendarskoj godini da zaključi ugovor o obavljanju privremenih i povremenih poslova sa: nezaposlenim licem; zaposlenim koji radi nepuno radno vreme – do punog radnog vremena; korisnikom starosne penzije.
Poslodavac može sa određenim licem da zaključi ugovor o delu, radi obavljanja poslova koji su van delatnosti poslodavca, a koji imaju za predmet samostalnu izradu ili opravku određene stvari, samostalno izvršenje određenog fizičkog ili intelektualnog posla. Ugovor o delu može da se zaključi i sa licem koje obavlja umetničku ili drugu delatnost u oblasti kulture u skladu sa zakonom.
Zaposleni koji radi sa punim radnim vremenom kod
poslodavca može da zaključi ugovor o dopunskom radu sa drugim
poslodavcem, a najviše do jedne trećine punog radnog vremena. Ugovorom o
dopunskom radu utvrđuje se pravo na novčanu naknadu i druga prava i obaveze po
osnovu rada.
Svi navedeni ugovori, kojima se lice angažuje van radnog odnosa i ostvaruje određenu
naknadu za svoj rad, moraju biti zaključeni u pisanom obliku.
Angažovanje bez prava na zaradu ili naknadu za rad
Prema
propisima o radu postojе ugovori o stručnom osposobljavanju i usavršavanju,
kao vrsta rada van radnog odnosa za koji se ne ostvaruje zarada. Oba
ugovora zaključuju se u pisanom obliku. Ugovor o
stručnom osposobljavanju može da se
zaključi radi obavljanja pripravničkog staža, odnosno polaganja stručnog
ispita, kad je to zakonom, odnosno pravilnikom predviđeno kao poseban uslov za
samostalan rad u struci. Ugovor o stručnom usavršavanju može da se
zaključi radi stručnog usavršavanja i sticanja posebnih znanja i
sposobnosti za rad u struci, odnosno obavljanja specijalizacije, za vreme
utvrđeno programom usavršavanja, odnosno specijalizacije, u skladu sa posebnim
propisom. Prema zakonu lica na stručnom osposobljavanju ili
usavršavanju, za razliku od lica u radnom odnosu, nemaju garantovano pravo na
zaradu. Poslodavac može da im obezbedi novčanu naknadu i druga
prava u skladu sa zakonom i opštim aktom, ali nije dužan to da učini, i ta
naknada ne smatra se zaradom u smislu zakona o radu.
Zakon o
volontiranju reguliše volontiranje
u klasičnom smislu te reči, kao dobrovoljno angažovanje koje se sprovodi
najčešće u okviru humanitarnih, socijalnih, verskih i sličnih organizacija, a
nije motivisano željom za zaradom, već iz solidarnosti, odnosno želje da se
nekom kome je to potrebno pomogne. Volontiranjem u ovom smislu ne smatra se
vreme provedeno na stručnom osposobljavanju i usavršavanju ili na praktičnom
radu bez zasnivanja radnog odnosa, što je regulisano Zakonom o radu, dakle nije
reč o angažovanju u smilu propisa o radu. Organizator volontiranja i volonter
sklapaju ugovor o volontiranju kojim regulišu međusobna prava i obaveze. S
obzirom da je reč o aktivnostima podstaknutim humanim pobudama zakon zabranjuje
njihovu zloupotrebu, to jest organizovanje voloniranja u cilju sticanja dobiti,
odnosno volontiranje kojim će se zameniti rad koji obavljaju lica u skladu sa
propisima o radu.
Zaključna razmatranja
Prema svemu navedenom, zarada (plata) i naknada za obavljeni rad, uvek
izostaju kod ugovora o volontiranju (o volonterskom radu) jer se radi o
aktivnosti koja se ne obavlja iz ekonomskih, već humanih pobuda. Sama činjenica
da nije regulisana Zakonom o radu, već Zakonom o volontiranju, propisom koji
uređuje organizovano
dobrovoljno pružanje usluga ili obavljanje aktivnosti od opšteg interesa, za
opšte dobro ili za dobro drugog lica, bez isplate novčane naknade ili
potraživanja druge imovinske koristi, određuje ovu aktivnost kao vrstu
angažovanja bez prava na naknadu.
Naknada za
obavljeni rad izostaje i kod dva ugovora koja su uređena Zakonom o
radu-ugovora o stručnom osposobljavanju i ugovora o usavršavanju, s tim da u
ova dva slučaja poslodavac može naknadu predvideti ugovorom. Ukoliko je
naknada ugovorena kod ugovora o stručnom osposobljavanju i usavršavanju,
poslodavac je dužan i da je isplati. Ako ovi ugovori ne sadrže odredbe o
naknadi radi se o angažovanju bez naknade.
S druge
strane, kao što smo videli, zarada je garantovana kao pravo kod svih
oblika radnog odnosa. Svaki ugovor o radu mora da sadrži odredbe koje se tiču
zarade, i to: novčani iznos osnovne
zarade na dan zaključenja ugovora o radu; elemente za utvrđivanje osnovne
zarade, radnog učinka, naknade zarade, uvećane zarade i druga primanja
zaposlenog; rokove za isplatu zarade i drugih primanja na koja zaposleni ima
pravo.
Po Zakonu o
radu, novčana naknada se utvrđuje ugovorom o dopunskom radu. Isti Zakon
ne utvrđuje elemenat novčane naknade kao obavezan kod ugovora o obavljanju
privremenih i povremenih poslova i kod ugovora o delu, ali ne navodi ni
izričito da se radi o angažovanju bez naknade, kao što je definisano za ugovore
o stručnom usavršavanju i osposobljavanju. Stoga se i kod ugovora o obavljanju
privremenih i povremenih poslova i kod ugovora o delu takođe radi o angažovanju za koje se
isplaćuje novčana naknada za obavljeni posao, ali je neophodno ugovorom
precizirati elemente na osnovu kojih će se ta novčana naknada određivati.