Muči me trema pred intervju – 2. deo

M Plus Serbia
M Plus Serbia Tim
08.05.2020

U prethodnom tekstu “Šta je trema i zašto se ona pojavljuje” napravili smo uvod u pojam treme i zašto se ona javlja vezano za neki nama očekivani događaj, kao što može biti intervju za posao. Sada ćemo proći kako na nas može uticati taj osećaj straha, i šta je to što utiče na njegov intenzitet.

Kakav uticaj trema ima na naš performans?

U zavisnosti od jačine straha, od toga koliko nam je bitan nastupajući događaja, a i od naše percepcije nas samih tj. sumnje u sopstvene sposobnosti, postoje i različite vrste treme. Trema može biti stimulativna, i može pobuđivati naš organizam optimalno. Tada nas ona podstiče da se pripremimo i da usmerimo pažnju i koncentraciju na svoje izlaganje. To je onaj nalet adreanlina kada ne poznajemo sumnju u sopstvene sposobnosti i kvalitete, i kada verujemo u pozitivno i prijatno iskustvo budućeg događaja. Tada smo kreativni i uvereni da “šta god, rešenja ima i snaći ću se”. Ali trema može biti i inhibitorna, tj. ima jako negativan uticaj na naše razmišljanje i zaključke. Tada da nismo u stanju da se fokusiramo na zadatak i sužavamo mogućnost sagledavanje (analize) situacije iz što više uglova. Držimo se jedne percepcije i usmeravamo svoja razmišljanja samo na jedan ili dva moguća ishoda (obično percepiramo da će to biti negativni ishodi po nas).

Hajde dalje da vidimo kako trema može da nas dovede do toga da nam se “parališe” organizam.

Šta utiče na intenzitet treme pre i u toku nastupajućeg događaja?

Na intenzitet treme, pre i u toku nastupajućeg događaja, utiče naš način razmišljanja o sebi. Na ovo dodajte i način na koji razmišljamo o budućim situacijama i koliko realno ih procenjujemo. Od ta dva sabirka često dobijamo čudne rezultate tj. čudne zaključke o budućim događajima. Takvi zaključci često kod nas onda mogu da stvore osećaj straha. Dalje ćemo proći, koji su to naši načini razmišljana koji nas vode ka mogućem strahu.

Načini razmišljanja koji utiču na uvećanje treme, a često dovode i do toga da ona bude parališuća, jesu katastrofiziranje i perfekcionističko razmišljanje:

• Katastrofiziranje

Podrazumeva preuveličavanje negativnog krajnjeg ishoda situacije. To može da ide do te mere u kojoj nam ovakvo razmišljanje postaje „nepodnošljivo“. Na primer, to su razmišljanja koja nas dovode do zaključka da ukoliko intervju prođe loše, da je to “smak sveta”, da to nećete moći da podnesete, i da to znači da

verovatno nikada nećete naći bolji posao, ili neki drugi… Kada vam nahrle ovakva razmišljanja, od pomoći može biti posmatranje tog životnog događaja (situacije) u širem kontekstu. Pokušajte da dođete do što više informacija o tom i sličnom iskustvu ili događaju – pitajte druge kako im je bilo i kako su se osećali i iskoristite dostupne informacije na Internetu da pročitate i tamo o iskustvima drugih u istoj ili sličnoj situaciji. Pokušajte da se setite sopstvenih drugih životnih, više i manje neprijatnih iskustava i probajte da analizirate koja su vam bila očekivanja od samih sebe pre događaja, kako se događaj stvarno i odigrao i šta ste naučili iz tog iskustava. Prikupljanje informacija i njihova analiza može vam pomoći da svedete neprijatnost na optimalnu meru.

• Perfekcionizam

Ovaj način razmišljanja podrazumeva da pred sebe postavljate imperativ da u situaciji u kojoj vas procenjuju sve morate uraditi savršeno. Tada, čak i minimalna greška, propust, ili lapsus tumačite kao veliki nedostatak u svojim kompetencijama. A onda dalje, takav zaključak možete da vežete za sopstvenu ličnost. Onima koji su skloni ovakvom načinu razmišljanja može koristiti razdvajanje koncepta sopstvene ličnosti od određenog ponašanja, a pogotovo kada je to ponašanje “pogrešno”. Ne plašite se da napravite greške. Budite ih svesni i probajte da donesete zaključke iz kojih ćete naučiti nešto novo što će vam u budućnosti koristiti da budete još bolji. Jer ako i pogrešite, to znači da je samo taj postupak pogrešan, a da ta greška ne govori da ste vi kao celokupno biće manje kvalitetni tj. “pogrešni”.

Osećaj treme je prisutan kod svih – i kod onih sa više i kod onih sa manje životnog iskustva. Tu je i kod velikih umetnika i poznavaoca svog zanata ali i kod onih sa malo iskustva. Super bi bilo samo reći sebi – želim da me osećaj treme podstiče da budem kreativniji u svojim postupcima (odgovorima) i da me ne “tera” da samo razmišljam o negativnim ishodima, ali to nije uvek tako jednostavno. Za umanjenje osećaja treme važne su informacije i analiza – sopstvenih i tuđih iskustva, osećaja i reakcija. Takođe, imajte na umu da niko od nas nije uvek 100% spreman za nove prilike i situacije, i da je normalno da nam je pred svako novo iskustvo neprijatno. Trudite se da što češće sagledavate sebe i svoje postupke i reakcije kao i da pratite druge i njihova iskustva iz što više uglova, da bi mogli da probate da sagledate buduće događaje iz neke drugačije perspektive od one koju ste sami sebi nametnuli.

Sledeće nedelje, novim tekstom, nadograđujemo priču o tremi. Da li intervju kao važan događaj može da se sagleda iz nekog “drugog ugla”?

Ostali blog tekstovi poslodavca