Prema Zakonu o radu, ugovor o radu može da se zaključi na neodređeno ili određeno vreme. Ugovor o radu u kome nije utvrđeno vreme na koje se zaključuje smatra se ugovorom o radu na neodređeno vreme. Zakonodavac je time odredio da je radni odnos po prirodi trajnijeg karaktera (na neodređeno vreme), ali da može biti zaključen i na određeno vreme. Dakle, ugovor o radu na neodređeno vreme je pravilo, od koga postoje izuzeci u vidu ugovora na određeno vreme, ali samo pod zakonom definisanim uslovima. Koji su to uslovi i koliko dugo može da traje rad na određeno? Koje su razlike između stalnog radnog odnosa i rada na određeno vreme – sve to je tema ovog teksta.
Zakon o radu propisuje da ugovor o radu može da se zaključi na određeno vreme, za zasnivanje radnog odnosa čije je trajanje unapred određeno objektivnim razlozima koji su opravdani rokom ili izvršenjem određenog posla ili nastupanjem određenog događaja, za vreme trajanja tih potreba. Poslodavac može zaključiti jedan ili više takvih ugovora o radu na osnovu kojih se radni odnos sa istim zaposlenim zasniva za period koji sa prekidima ili bez prekida ne može biti duži od 24 meseca. Prekid kraći od 30 dana ne smatra se prekidom.
Iz navedenih odredbi sledi da:
-rad na određeno vreme je moguć u slučaju da postoji objektivna potreba za tim jer je nastupio neki vanredni događaj ili je potrebno ispoštovati određeni rok ili izvršiti određeni posao, a to nije moguće postići sa stalno zaposlenim radnicima;
-radni odnos na određeno vreme sa istim zaposlenim može maksimalno da traje 24 meseca, s tim da se može realizovati kroz jedan ugovor na određeno vreme koji bi trajao 24 meseca ili kroz više ugovora koji traju kraće, ali ukupno kad se sve sabere ne smeju da prebace 24 meseca (primera radi 8 ugovora na 3 meseca). Dakle rok se meri u odnosu na zaposlenog, a ne u odnosu na posao koji obavlja. To znači da i ako se kod istog zaposlenog konstantno menja opis poslova, radni odnos sa tim zaposlenim svejedno može da traje maksimalno 24 meseca;
-u rok od 24 meseca se računa i prekid kada ne traje radni odnos, ako je taj prekid kraći od 30 dana. Primera radi: poslodavac zaključi sa jednim zaposlenim ugovor na određeno vreme i nakon što taj ugovor istekne on sa istim zaposlenim u roku kraćem od 30 dana, potpiše novi ugovor na određeno vreme. Tada se i taj prekid koji je kraći od 30 dana računa u 24 meseca, koliko maksimalno može da traje rad na određeno vreme, bez obzira što tokom tog prekida nije bilo radnog odnosa. Mnogi ovu odredbu tumače pogrešno i to ne taj način da smatraju da ako se sa zaposlenim napravi prekid kraći od 30 dana da se može iznova i iznova potpisivati novi ugovor na određeno vreme, što nema nikakvog osnova. To apsolutno nije smisao pomenute zakonske odredbe. Nakon proteka roka od ukupno 24 meseca radnog odnosa na određeno vreme sa jednim zaposlenim poslodavac može da bira između dve opcije – prestanak radnog odnosa ili zasnivanje radnog odnosa na neodređeno vreme.
Prema Zakonu o radu ugovor o radu na određeno vreme može da se zaključi i na period duži od 24 meseca u sledećim slučajevima:
1) Ako je to potrebno zbog zamene privremeno odsutnog zaposlenog, do njegovog povratka na posao. Primenjuje se kada određeno zaposleno lice odsustvuje sa rada neko vreme (npr zbog porodiljskog odsustva, obavljanja javne funkcije, dužeg bolovanja i sl.). Lice koje se angažuje kao zamena odsutnog radnika, radiće sve do povratka odsutnog zaposlenog na rad (npr prestanak bolovanja), pa čak i ako do povratka na rad privremeno odsutnog radnika prođe više od dve godine.
2) Za rad na projektu čije je vreme unapred određeno: moguće ga je potpisati da važi do završetka projekta, čak i ako rad na projektu traje duže od 24 meseca.
3) Sa stranim državljaninom, na osnovu dozvole za rad u skladu sa zakonom. Ovaj ugovor može da traje sve do isteka roka na koji je izdata dozvola za rad u Republici Srbiji, pa i duže od 24 meseca.
4) Za rad na poslovima kod novoosnovanog poslodavca čiji upis u registar kod nadležnog organa u momentu zaključenja ugovora o radu nije stariji od jedne godine, na vreme čije ukupno trajanje nije duže od 36 meseci. Novoosnovani poslodavci u prvih godinu dana od dana registracije imaju mogućnost da sa istim zaposlenim zaključe jedan ili više ugovora o radu na određeno vreme na osnovu kojih radni odnos na određeno vreme može da traje i do 36 meseci.
5) Sa nezaposlenim licem kojem do ispunjavanja jednog od uslova za starosnu penziju nedostaje najviše 5 godina penzijskog staža, ugovor o radu na određeno vreme može biti zaključen do ispunjenja uslova za penziju i na period duži od 24 meseca, ali najviše na period od 5 godina.
Poslodavac može sa istim zaposlenim da zaključi novi ugovor o radu na određeno vreme po isteku roka koji je naveden u tačkama 1), 2) i 3) i to po istom ili po drugom osnovu iz zakona. Primera radi: po isteku roka na koji je zaključen ugovor o radu na određeno vreme radi zamene privremeno odsutnog zaposlenog ili zbor rada na projektu čije je vreme unapred određeno, moguće je sa istim zaposlenim sklopiti novi ugovor o radu na određeno vreme, za isti taj ili za drugi zakonski razlog. Recimo – poslodavac zaključi ugovor o radu sa zaposlenim radi zamene odsutnog radnika. Nakon povratka odsutnog radnika na posao, poslodavac može zasnovati novi radni odnos na određeno vreme sa zaposlenim koji ga je menjao radi zamene drugog odsutnog radnika, ili za rad na projektu.
Poseban izuzetak od pravila rada na određeno vreme maksimalno 24 meseca jeste zakonska zaštita od otkaza ugovora o radu za vreme trudnoće i porodiljskog odsustva. Prema Zakonu o radu za vreme trudnoće, porodiljskog odsustva, odsustva sa rada radi nege deteta i odsustva sa rada radi posebne nege deteta poslodavac ne može zaposlenom da otkaže ugovor o radu, čak i ako je taj ugovor bio zaključen na određeno vreme. U toj situaciji zaposlenom koji je ugovorom zasnovao radni odnos na određeno vreme, isti se po sili zakona produžava do isteka korišćenja prava na odsustvo. Takođe, rešenje o otkazu ugovora o radu ništavo je ako je na dan donošenja rešenja o otkazu ugovora o radu poslodavcu bilo poznato postojanje okolnosti trudnoće, porodiljskog odsustva, odsustva sa rada radi nege deteta i odsustva sa rada radi posebne nege deteta ili ako zaposleni u roku od 30 dana od dana prestanka radnog odnosa obavesti poslodavca o postojanju navedenih okolnosti i o tome dostavi odgovarajuću potvrdu lekara ili drugog nadležnog organa.
Zaposleni koji je u radnom onosu na određeno vreme ima pravo na zaradu, druga primanja i druga prava iz radnog odnosa u potpuno istom obimu kao i zaposleni na neodređeno vreme. Poslodavac je dužan da zaposlenom koji radi na određeno vreme obezbedi iste uslove rada kao i zaposlenom na neodređeno vreme koji radi na istim ili sličnim poslovima. Takođe, svako umanjenje prava zaposlenima na određeno vreme u odnosu na zaposlene za stalno, samo po tom osnovu što nisu u radnom odnosu na neodređeno vreme, bila bi diskriminacija koja je po zakonu strogo zabranjena.
Poslodavac nema zakonsku obavezu da primi bilo kojeg radnika u stalni radni odnos, osim ukoliko želi da ga zadrži, a isteklo je maksimalnih 24 meseca angažovanja na određeno vreme. U prethodnom delu teksta opisali smo na koji način je moguće angažovanje na određeno vreme, koliko to dugo može da traje i koji su izuzeci od tog pravila. Kada istekne zakonom propisan maksimalni rok trajanja rada na određeno i poslodavac želi da zadrži tog radnika, on mora da ga primi u stalni radni odnos. Ako ne želi da ga zadrži po isteku ugovora na određeno vreme, ne mora da ga primi u stalni radni odnos. Kao što smo naveli, samo izuzetno se trudnicama i porodiljama produžava rad na određeno dok ne istekne porodiljsko ali ni tada nema obaveze prijema u stalni radni odnos. Kada istekne porodiljsko polsodavac može da raskine radni odnos.
Poslodavac, kao što smo precizno definisali u prethodnom delu teksta, ne može bezgranično da sa istim zaposlenim produžava rad na određeno vreme. Nakon isteka 24 meseca mora da se potpiše ugovor za stalno ili da se raskine radni odnos, ali ne sme se potpisati novi ugovor na određeno, pa ni ako se menja opis poslova. Izuzetak su gore pobrojanih 5 izuzetnih situacija plus trudnice i porodilje, kada rad na određeno vreme može da traje duže od 24 meseca.
Ako je ugovor o radu na određeno vreme zaključen suprotno odredbama Zakona o radu ili ako zaposleni ostane da radi kod poslodavca najmanje pet radnih dana po isteku vremena za koje je ugovor zaključen, smatra se da je radni odnos zasnovan na neodređeno vreme.
Poslodavac nema nikakvu zakonsku obavezu da zaposlenom sa kojim je potpisao ugovor na određeno vreme objašnjava zašto ne želi da produži radni odnos sa njim. Preciznije, nema obavezu da donese rešenje o otkazu u kojem bi izneo razlog zbog kojh nije produžio radni odnos. Kada zaposleni potpiše ugovor na određeno vreme on je samim tim prihvatio da kada prođe rok angažovanja njegov radni odnos prestaje. Dakle u samom ugovoru je definisano rok čijim istekom radni odnos prestaje i kada taj rok nastupi, nastupa i posledica prestanka radnog odnosa, bez donošenja posebnog akta poslodavca. U praksi poslodavci se najčešće opredeljuju da donesu rešenje o otkazu na osnovu isteka ugovora o radu da ne bi bilo nikakvih zabuna oko toga, ali oni to nisu dužni da rade. U takvim rešenjima se pak nikad ne daje objašnjenje zašto poslodavac nije produžio ugovor, već se samo konstatuje da je radni odnos prestao jer je isteko ugovor na određeno vreme.
Poslodavac nema zakonsku obavezu da zaposlenom kome radni odnos prestaje jer je istekao ugovor na određeno vreme isplati otrpremninu. Optremnina se plaća samo kod prestanka radnog odnosa zbog tehnološkog viška i zbog odlaska u penziju. Mimo toga može da se ugovori sprazumom o prestanku radnog odnosa otpremnina ili da je poslodavac svojim opštim aktom ili ugovorom o radu predvidi i za neke druge osnove prestanka radnog odnosa, ali to nije zakonska obaveza.
Zaposleni kome je radni odnos prestao jer mu je istekao ugovor o radu na određeno vreme i poslodavac s njim ne potpiše novi ugovor, ima pravo na novčanu naknadu kod NSZ, pod uslovom da ima dovoljno staža – da je radni odnos trajao najmanje 12 meseci bez prestanka ili je u poslednji 18 meseci imao trajanje radnog odnosa ukupno 12 meseci sa prekidima.
Diplomirao na Pravnom fakultetu Univerziteta u Novom Sadu. Ima dugogodišnje radno iskustvo u oblasti radnog prava i socijalnog osiguranja. Svakodnevni kontakt sa građanima koji su u potrazi za poslom ili menjaju radno mesto pružio mu je uvid u probleme sa kojima se uglavnom susreću. Siguran je da njegovo lično profesionalno iskustvo može da pomogne u pronalaženju odgovora na pitanja koja kandidati na sajtu najčešće postavljaju