Stigla lova, a sa njom i tužba

Autor - Redakcija Poslovi Infostud | Tražim posao

nov 07

Jedan od najznačajnijih domaćih pisaca za decu, autor „Bukvara dečjih prava”, „Fazona i fora” i još oko 100 knjiga, uglavnom namenjenih deci, Ljubivoje Ršumović, počeo je da piše još kao osnovac, u svom rodnom Ljubišu, nadomak Zlatibora.

U njegovoj zvaničnoj biografiji piše da je prve pesme objavio u užičkim „Vestima”, još kao gimnazijalac, s kraja 50-ih godina prošlog veka, a onda i u „Književnim novinama”, tada zvaničnom glasilu Udruženja književnika Srbije.

Crtež kao podsmeh ili javna osuda

Otprilike u isto vreme kada je objavljivao svoje pesme u listu „Vesti”, u tadašnjem Titovom Užicu, u istoj toj redakciji započinje i svoj prvi profesionalni angažman.         

– U pitanju je bilo crtanje karikatura za taj list. Bio sam učenik trećeg razreda gimnazije, imao sam tada 17 godina i nije to bio stalni posao. Ali, ako bi u redakciju stigla neka vest o nedoličnom ili bahatom ponašanju nekog direktora, onda bi moj posao bio da ga izvrgnem podsmehu ili javnoj osudi. Tako se desilo da direktor preduzeća „Kotroman” iz Mokre Gore zaposli svoju bližu i dalju rodbinu, a preduzeće pritom pliva u dugovima. I ja nacrtam jednu straćaru, koju sa svih strana podupiru balvani na kojima piše „sestrić”, „svastika”, i tako dalje – priča Ršumović za sajt Poslovi Infostud.

On dodaje kako mu je zbog pomenute karikature stigla i tužba od strane direktora.   

– Direktor tog preduzeća je onda rešio da me tuži. Ja sam se, naravno, uplašio, ali tadašnji urednik lista „Vesti” Milojko Đoković rekao mi je da nije u redu da ja idem na sud, da će on ići umesto mene, pošto je on i naručio i objavio karikaturu – priča Ršum.

Saradnju sa ovim listom nastavio je još godinu dana, a na naše pitanje seća li se slučajno koliko je tih godina iznosio njegov honorar, odgovara:

– Pitate me šta sam mogao da kupim za taj novac. Kupio sam prve prave cipele i jedan lep šal sa kojim sam se slikao. A slao sam i roditeljima što bi ostalo.

Beograd i zimski kaput „grombi”

Za vreme tog angažmana, pesme Ljubivoja Ršumovića objavljene su u „Književnim novinama”, pa je nakon toga, kaže nam pisac, otišao za Beograd i tamo nastavio da se bavi poezijom.

U Beogradu sam se upoznao sa Duškom Radovićem i on me je pozvao da sarađujem u emisiji „Subotom u dva” koja se emitovala na Radio Beogradu. To je bilo dovoljno za menzu i studentski dom, ali i za zimski kaput „grombi” kakav je imao moj kolega Pera Žebeljan – navodi proslavljeni dečji pisac koji je davne 1965. godine diplomirao komparativnu književnost na Filološkom fakultetu u Beogradu.

– Kada je Duško Radović prešao na Televiziju Beograd, pozvao me je da nastavim tamo gde je on stao sa serijom „Na slovo na slovo”. To su već bili honorari koji su me naterali da razmišljam o ženidbi. Podigao sam kredit za stan i oženio se. I celog svog života nakon toga bavim se pisanjem tako da sad svakog meseca imam još jednu penziju od prodatih knjiga u Laguni – kaže Ljubivoje ističući da se sve to isplatilo, jer je radio ono što je voleo i od toga živi pristojno.

S leva na desno: Branko Ćopić, Matija Bećković i Ljubivoje Ršumović na Književnim večerima na Kolarcu, 1985. godine

I karate je ljubav

Na Televiziji Beograd, Ršumović je radio poznate serije kao što su „Dvogled”, „Hiljadu zašto”, „Hajde da rastemo”, kao i omiljene „Fazone i fore” koje su imale ukupno 157 epizoda.

Snimio je i režirao više od šest stotina emisija. Napisao je više od 100 knjiga, pretežno za decu, koje su prevođene na sve najznačajnije svetske jezike. Njegova pesma „Deca su ukras sveta”, koju je komponovao i otpevao Minja Subota proglašena je za zvaničnu dečju himnu u Srbiji.

Za knjigu „Bukvar dečjih prava”, ovaj omiljeni dečji pisac, dobio je nagradu UNESKO-a, dok je u Srbiji dobitnik priznanja poput Oktobarske nagrade grada Beograda, Brankove nagrade, Vukove nagrade…Dugo godina bio je i direktor pozorišta „Boško Buha”, a jedan je i od osnivača i prvi predsednik Odbora za zaštitu prava deteta.

Od Ljubivoja Ršumovića saznali smo i da jako voli karate. Ako niste znali, on je osnivač, takmičar i prvi predsednik karate kluba „Crvena zvezda”, bio je i savezni sudija u karateu, ali i predsednik Karate saveza Srbije.

Foto: Uroš Petrović

O autoru: Redakcija Poslovi Infostud