Da li ste nekada čuli za teoriju socijalnog učenja? Teorija socijalnog učenja, koju je predstavio Albert Bandura još prošlog veka, sve više ulazi u svaku poru našeg života na poslu. Zapravo, koristimo njena saznanja mnogo više u svakodnevnom radu i primećujemo koliko se prožima kroz različite procese koje sprovodimo.
Učenje je počelo da dobija pažnju koju odavno zaslužuje u organizacijama, a na nama, koji se unutar organizacija bavimo time da obezbedimo da se ono uopšte desi, jeste da obezbedimo i prave načine da se učenje dogodi, nakon čega očekujemo da postignemo željene rezultate.
Socijalno učenje, uz kognitivne, uzima u obzir i sredinske faktore koji utiču na učenje a potom i na ponašanje koje se ispoljava. Tako Bandura (1977) objašnjava da učimo na taj način što posmatramo druge ljude oko nas, internalizujemo ono što vidimo, pravimo model ponašanja uz šta naravno ide i razvoj stavova i ispoljavanje emocionalnih reakcija. To sve znači da okruženje u kojem radimo zaista mnogo utiče na razvoj stavova, na aktivnosti koje preduzimamo na poslu, na osećanja koja nam se javljaju i na osnovu kojih reagujemo – a to je sve ono što čini deo kulture jedne organizacije.
Drugim rečima, ukoliko želimo da u organizacijama u kojima radimo stvaramo i razvijamo kulturu učenja onda moramo obratiti pažnju na momenat socijalnog učenja.
Srećom, odrasle osobe već imaju određene navike, stavove, razmišljanja i donose ih u postojeću organizaciju – te ne postoji opasnost za njih od potpunog oblikovanja, kao što je slučaj kod dece koja uče od nule. Za organizaciju je ovo veliko bogatstvo jer na taj način uvećavamo broj ljudi koji neguje tu već utemeljenu kulturu – ali isto tako postaje vrednija za nove uvide i iskustva koji novi ljudi donose.
Na taj način možemo dalje razvijati dobro utemeljenu organizacionu kulturu.
Mi to radimo tako što omogućavamo širok spektar programa i uopšte, putanja učenja pa svako iz svoje uloge može dalje doprineti razvoju kulture učenja. Zato mi imamo svoju Levi9 Akademiju.
Ali hajde da vam sve ovo predstavim bliže kroz par primera: svi naši tim lideri, department menadžeri, delivery menadžeri i direktori, polaznici su programa pod nazivom Lead9 (pisaćemo o programu uskoro detaljnije) koji ih priprema za liderske role koje treba da preuzmu.
Lideri koji vide vrednost učenja su ključni ambasadori učenja za celu organizaciju i na taj način postaju modeli od kojih ostali u organizaciji uče i internalizuju ono što nam je svima važno.
Evo još jednog primera. Naši praktikanti nam uvek kroz povratnu informaciju kažu da su u interakciji sa mentorima na praksi uspeli zaista da razumeju šta znaci biti pravi profesionalac u IT industriji. Kroz razgovore i posmatranje mentora na poslu, uspevaju da oforme sliku o tome kako sve izgleda u realnoj kompaniji, koje su veštine i znanja potrebna da bi sutra obavljali uspešan posao.
Sa druge strane, recimo, mentori i HR stručnjaci posmatrajući ih i razgovarajući sa njima u svakoj fazi prakse, naučili su koje su realne potrebe naših praktikanata i shodno tome smo kreirali program prakse. Nije bilo lako doći kod ove stroge publike do najviših ocena :).
Takođe, na primer, manje iskusne kolege uče od iskusnijih kako da sprovedu intervju sa kandidatima za posao – bilo da je u pitanju HR ili tehnički krug selekcije. Teorija nam jeste važna polazna osnovna da bismo znali šta ispitujemo, ali da bismo znali kako da to radimo najviše nam pomaže kada posmatramo one koji to već uspešno rade.
Rezultat ovakvog učenja ne treba i u odraslom dobu ne može biti preslikano ponašanje – već kombinacija dobre prakse, teorijskog znanja i ličnog stila u radu. Na taj način se održava dobar prenos iskustava, ali se uvećava raznovrsnost načina za sprovodjenje dobrih praksi.
Nekada se od šume teško vidi drvo, zaposleni ponekad teško mogu da sagledaju sve ove načine učenja, a među njima jedan od glavnih – učenje kroz rad na projektu.
Svaki projekat nam daje priliku da nešto naučimo – to može biti nova tehnologija, ali može biti i iskustvo drugog kolege sa istom tehnologijom. Veoma je dragoceno kada čujemo kako neko drugi razmišlja o istom problemu i prenese nam kako je rešio nešto sa čime se mi mučimo satima ili danima.
Znate ono kada nas stisnu zahtevi, kratki rokovi, fokus na sve strane – mozda nam baš dobar primer može biti kolega do nas, naš menadžer, talent partner ili neko sasvim treći – ali neko ko sa većom lakoćom uspeva da izađe na kraj sa onim što nama teže pada.
Jedna od ključnih stvari koju želim da kao Learning & development partner u Levi9 postignem jeste da budemo 100% svesni toga koliko zaista učimo i napredujemo u interakciji sa drugima u radnom okruženju i koliko više procesi socijalnog učenja utiču zapravo na naš razvoj u odnosu na klasične načine učenja.
A umesto P.S.-a jedan citat Tomasa Hakslija “Try to learn something about everything and everything about something.”